Kod njega nema ni euforije ni "depre", nije ih bilo ni kada je tek krčio svoj put pa ni sada kada se etablirao kao neizostavan član udarne postave "vatrenih". Odmjeren i umjeren, takav je tip Milan Badelj. Dan nakon značajne pobjede nad Ukrajinom (1-0), kojom smo si obilato utrli put kroz tundru prema Moskvi, na nosu i dalje ne fura ružičaste naočale, već realno gleda perspektivu. Koja je lijepa, dakako, ali...
- Crveni trg? Zamišljam ga, nadam mu se, očekujem ga, ali polako. Ovo su duge kvalifikacije i premda smo prvi, Island kaska samo tri boda, a sada nas čeka teži dio kvalifikacija u kojem stoje tri zahtjevna gostovanja (Island, Turska, Ukrajina), kao i domaće utakmice (Finska, Kosovo) u kojima moramo pokazati gard. Povijest nas uči da smo znali imati ovakvu, pa možda i komotniju situaciju, ali onda se nešto zakomplicira. OK, znamo koliko vrijedimo i ne tražimo nikakav alibi, ali nema mjesta ni za prepotenciju. Stignemo se mi proveseliti, u času kada i matematički potvrdimo Rusiju - za početak će za Jutarnji 28-godišnjak.
Nikola Kalinić Goal HD - Croatia 1-0 Ukraine...
Utakmica s Ukrajinom bila je, priznaje, silno bitna. I posebna.
- Pali te činjenica da nakon dvije godine igraš pred svojim ljudima, da se naši glasovi ne odbijaju o prazne tribine, motivira te i tjera, što se vidjelo na početku kada smo odmah krenuli furiozno, visoko, napadački. Imaš potrebu odužiti se, i kada vidiš da te tribine nose kao u najboljim danima, daješ realno i više. To troši, energetski, zato je i stigao onaj pad u nastavku. Jer, koliko smo god dobri, snažni, ipak ne možemo stalno, svih 90 minuta napadati. Znaš, opet, da je ovo važna tekma, a na terenu osjetiš kako je i ta nova, Ševina Ukrajina sve bolja. Ima plan igre, od vratara do stopera, pa naširoko, a ujedno ne odustaje nakon dvije ili tri pogreške. Ta ideja je i stvorila taj pritisak u nastavku, iako ne mislim da smo "visili", jer ni u jednom času nismo paničarili, a imali smo i šanse da mi zaključimo dvoboj. U svakom slučaju, pobjeda je velika, no samo o njoj smo i razmišljali. Recimo da je to još jedna međustanica u našoj jedinoj ambiciji, odlaska na Mundijal - objašnjava svoju tezu.
- U utakmici protiv Turske na Maksimiru pokazali smo, po meni, najkvalitetniju i najzreliju igru u ovim kvalifikacijama, bili smo dominantni, redali šanse, držali ritam gotovo cijeli susret, a na kraju nam Turska uzme bod (1-1). I to su na kraju jedini bodovi koje smo izgubili u ovim kvalifikacijama... Takve je partije teško ponavljati, a zapravo na kraju vam možda ništa ni ne donesu. Slijede nam teške utakmice, kojih se ne bojimo, dapače, one su izazovne, ali u sebi drže ključ ovih kvalifikacija. Jasno, i drugi će sebi međusobno izbijati bodove, ali mi i dalje nemamo prava na opuštanje - napominje Badelj.
Možda imaju malo već prekosutra, kada odlaze na prijateljski sparing s Estonijom, koji je još jednom podsjetio na problematiku Čačićeva popisa.
- Kada nema drugih tema, onda se bavimo popisom, a zapravo izborniku može suditi rezultat, a nakon njega igra. Tek potom možemo pričati o popisu, koji, opet, spada pod njegovu domenu i odgovornost. Svatko od nas ima svoju ideju, no on je izbornik i njegov potpis stoji ispod svega. Sjećam se da u zadnjim kvalifikacijama na nekim prijateljskim utakmicama nije bilo ni Kramarića, a on je na kraju išao na Euro. Želim reći da izbornik očito ima svoju vodilju, koje se drži. Konačno, blagodat je kada imamo toliko igrača koji s pravom participiraju na mjesto u reprezentaciji, ali, velim, izbornikovi popisi sude se kroz rezultat i igru. Ako me pitate za Pašalića, Mario u Milanu igra odlično, pod pravim je trenerom i ne znam što mu nosi budućnost, ali duboko sam uvjeren da će i njegovo vrijeme doći.
On, naposljetku, može pričati i na vlastitom primjeru, s obzirom na to da je prošao put od "Čačićeva miljenika" do čovjeka koji više nikome nije sporan.
- To je i zato što, valjda, igram dobro. Da se, nedajbože, zaredaju dvije loše partije, bio bih ponovno pod povećalom. Meni je osobna satisfakcija činjenica da sam ovdje, u reprezentaciji, a ako se izborim za mjesto pored takvih igrača, veće pobjede nema. Nisu takve impresije posebnost samo nas, i u drugim zemljama se propitkuju izbori igrača i startera, to je univerzalnost nogometa, uostalom ako ljudi plate ulaznicu, imaju pravo na svoj stav i mišljenje. Nisam to, dakle, doživljavao presudnim, jer znam da bih u tom slučaju potonuo. Svjestan mana i vrlina, moraš raditi, biti jak u glavi i boriti se za svoje mjesto. Formula je tu jednostavna, iako ponekad nije laka. Gledam to kroz prizmu Pivarića, koji svaku utakmicu igra pod strašnim pritiskom, ali se s time dobro nosi. Ne sjećam se, zapravo, da je itko u reprezentaciji prolazio u tolikoj mjeri to što prolazi Piva, ali on pokazuje tu mentalnu čvrstinu. Trudi se, radi, bori i igra najbolje što zna. To je najbolji odgovor na teze koje se provlače - zaključuje onaj koji je teze pobijedio i sada čini neosporno osovinu "vatrenih".
Jednom nam je rekao kako je samo biti u društvu ovakvog veznog reda nevjerojatna privilegija i čast, a sve više od toga konačna nagrada. Badelju, međutim, ona nije poklonjena, Badelj se za nju sam izborio. I zato je ona još i veća i važnija, dokaz da s pravim, zdravim pristupom baš ništa nije nemoguće. Dapače...
Badeljov klupski status jedna je od vječnih tema talijanskih medija, koji su ga preselili na valjda već 20 adresa, od Milana, Rome i Intera, do Valencije, Chelseaja i Tottenhama, između ostalih. A on je i dalje, eto, u Fiorentini...
- Nema nikakvih novosti, tek je ožujak, a hoće li uopće nečega i biti na ljeto, u ovome je trenutku nemoguće procijeniti. U svakom slučaju, meni u Firenzi ništa ne nedostaje, imam odličan odnos s trenerom, suigračima, navijačima, a ugovor mi traje do ljeta 2018. Kako stvari sada stoje, nije nemoguće ni da ugovor odradim do kraja.
A onda će, prije ili kasnije, krenuti po ono što mu u karijeri fali, a to su trofeji, koje sanja još od dana kada je napustio Dinamo...