Danijel Subašić prvi je hrvatski vratar u polufinalu Lige prvaka. Imali smo u završnim ogledima napadače, veznjaka, stopere i braniče, bivali su junacima i ostajali u drugom planu, ali do Subašića smo čekali čuvara mreže da se vine na te razine.
- To je čast neizmjerna, “skinuo” sam Tončija Gabrića. Neka sam. Ovo je san svakoga tko igra nogomet - kazao nam je Subašić javivši se iz Monte Carla.
Hajduk je 1995. igrao četvrtfinale protiv Ajaxa, Gabrić je dugo bio jedini golman iz naše zemlje u četvrtfinalu elitnog natjecanja, prije dvije godine Subašić mu je dokazao da i on to može, a sad tko zna gdje mu je kraj. Tada se okladio s Gabrićem, kad ga “skine”, ošišat će se na ćelavo. Kucnuo je taj čas. Je li Tonči spreman?
- Očekujem sad da se ošiša na ćelavo - smijući se kazao je Suba.
Čestitke su pale, vidjet ćemo hoće li pod aparat.
Premija uvijek ima
- Je, ja i šef Tonči (nekad mu je bio trener) čujemo se non-stop i dopisujemo preko poruka. Drago mu je što sam ga nadmašio.
Monaco piše povijest. S Dadom Pršom bio je u finalu 2004. godine. Repriza je bliža nego ikad.
- Vrhunski rezultat, nitko nije očekivao da ćemo doći tu gdje jesmo, no pokazali smo da smo dobra ekipa i klapa. Na terenu to jako dobro štima. Što se očituje u rezultatima.
Jeste li dugo slavili?
- Ne, samo u svlačionici, svako je išao svojoj kući, s obitelji. To je to. U nedjelju je nova utakmica, nema vremena. Sad slijede odlučujuće bitke.
Princ Albert i predsjednik Ribolovljev nisu štedjeli na premijama?
- Premija uvijek ima. Uvijek.
Kneževina opet živi s nogometom. Čine sve što je sanjao PSG, a nije napravio s daleko više novca. Brzo su zabili dva gola u uzvratu i zapravo nisu dali Borussiji pravu šansu.
- Jesmo dali rano pogotke, no i oni su napravili prilike. Znali smo protiv koga igramo, nije bilo lako. Moraš imati ponekad i malo sreće. Bila je bitna ta prva utakmica u gostima jer smo tamo odigrali stvarno dobro i pobijedili 3:2. Na našem terenu ove godine imamo najviše pobjeda od svih u Europi, doma smo stvarno dobri.
Borussijini pokloni
Koliko je, kad se ispod obje utakmice podvuče crta, utjecalo sve što se događalo izvan terena, pogotovo prije dvoboja u Dortmund, napad na autobus crno-žutih, utakmica dan kasnije… I na vas, a pogotovo na njih. Je li vam zapravo pomoglo?
- Sigurno da je njima bilo teže u toj prvoj utakmici, ali su i tamo u drugom poluvremenu odigrali vrhunski, stvarno nas stisnuli. Možda u prvom dijelu nisu bili tako dobri, međutim potom su se razigrali. Ove srijede su također imali šanse, igrali kvalitetan nogomet. Mi smo bili pametni, strpljivi i jaki u kontri, koja nam je zbilja ubitačna s Mbappeom, Lemarom, Bernardom Silvom, Falcaom… Zaista idu kao navijeni. Brzi su. I Borussia je snažna ofenzivno, ali njihova obrana nam je poklonila neke golove. To je tako, to je nogomet.
Kad ste 2015. stigli do četvrtfinala, bili ste poznati po izvrsnoj defenzivi, gotovo da niste primali pogotke, a sad imate najubojitiji napad. Posvemašnja transformacija.
- Da. Sigurno da je bolje kad zabijaš puno golova, to je dobro, igramo otvoreno, lepršavo, to nas je dovelo tu gdje jesmo. Ne bojimo se nikoga, dajemo sve od sebe.
Nemam favorita
Kad biste mogli birati - finale Lige prvaka ili titula prvaka Francuske? Biste li izabrali Ligue 1? Da bude pehar u rukama? Velika je stvar polufinale Lige prvaka, još veća bi bila finale, no trofej je trofej.
- Naravno da je tako. Uvijek bih izabrao naslov prvaka Francuske. A što se tiče Lige prvaka napravili smo puno, no sve je to bonus. Prioritet nam je da osvojimo prvenstvo. U šest kola moramo izboriti pet pobjeda i sigurno ćemo biti prvaci. Na to se trebamo koncentrirati, to nam je imperativ.
Kome dajete najveće šanse da budu osvajač Europe?
- Ne znam. Nemam favorita.
Nema favorita?
- Ja ga nemam. U današnjem nogometu, ako se svi ne brane i ne igraju kao ekipa, zaista je teško. To ste vidjeli na primjeru Barcelone. Svaka momčad ide gore-dolje. Pa tko koga nadmaši - zaključio je Subašić.