Mali princ, heroj i tužni kapetan! Luka Modrić, Vedran Ćorluka i Dario Srna, tri su nogometne figure koje su podigle stanje jedne žalosne nacije, kojoj je nogomet jedina utjeha.
Mali princ Modrić je krvavih koljena napustio Park prinčeva, heroj Ćorluka je na vlastitoj glavi osjetio tvrdu osmanlijsku narav, na opći užas modnih dizajnera i marketinških gurua, bio bi smrtni grijeh oštetiti tako lijepu glavu.
Darija Srnu je, nakon odlične igre, umjesto šampanjca dočekala tužna vijest da mu je na dan velike hrvatske pobjede umro otac i odletio je na sprovod. Iskrena sućut, kapetane.
AUTORITET Hrvatska je najbolje od svih reprezentacija otvorila Europsko prvenstvo! Hrvatska i Wales. Luka Modrić i Gareth Bale, koji su, kao igrači Reala prije dva tjedna po drugi put osvojili Ligu prvaka, u ovom času su središnje figure kontinentalnog nogometnog summita. U grupi su nogometaša koji su obilježili premijerne utakmice, uz Francuza Dimitrija Payeta i Engleza Erica Diera, koji su fantastičnim golovima spašavali čast nogometnih velesila.
Nitko, ali baš nitko, nije s tolikim autoritetom odigrao uvodnih 90 minuta kao Hrvatska protiv Turske. Francuzi su drhtali do 88. minute, Englezi su progutali "knedlu" u sudačkoj nadoknadi, a uz to su njihovi navijači dobili teške batine. Ožiljak do ožiljka. Favorit iz sjene Slovačka izgubila je prvu utakmicu i našla se u teškoj situaciji. Hrvatska? Nikad u komotnijoj poziciji...
Na press konferenciji susreo sam novinara iz Barcelone Paca Aguilara. Čestitao mi je sa dvije riječi - Grande Luka! Sve je rečeno u tih deset slova, a potvrdio je to i izbornik Ante Čačić, rekavši da je ovo "najbolja Lukina igra za Hrvatsku". Star sam, pa pamtim jednu jednako dobru od prije četiri godine u Gdanjsku, kada je Modrić igrao simultanku sa Španjolcima, ali je Hrvatska izgubila, zahvaljujući namjernom previdu, ili sljepilu, suca Wolfganga Starka. Ovaj put je Luka bio za nijansu bolji, bio je - sve. I pisac scenarija i režiser i egzekutor. No, navijače, koji vole nogomet a ne političke spletke, više od svega veseli da je Luka postao lider. On je davao ton igri naše momčadi, on je bio detonator, nije se libio i "krpati pukotine", bez respekta je ulazio u dribling, razigravao i hrabrio suigrače...
RAZOČARANJE Ocjene u L'Equipeu, bibliji sportskog štiva, rekle su sve. Škrti izvjestitelji, koji ocjene upisuju bez emocija i vjeruju samo statistici i vlastitom dojmu, ne osvrćući se pritom na imena, Modrića su ocijenili - osmicom. Istovremeno, najvažniji turski igrač Arda Turan dobio je ponižavajuću trojku, kojom mu je novinar poručio da je meč odigrao za - nulu, ispod svake kritike.
Drugi najbolje ocijenjeni hrvatski nogometaš je Ivan Perišić (7), ostali su uglavnom zaradili šestice, osim trojice, prema ocjeni L'Equipea, koji su bili najslabije karike u hrvatskom sastavu, dobili su slabe četvorke. Mario Mandžukić je označen kao najveće razočaranje u hrvatskoj momčadi, slijedi Milan Badelj i - što nas je iznenadilo, Marcelo Brozović. Nije bio baš tako loš.
Arda Turan i Hakan Çalhanoğlu, najbolji turski nogometaši, dobili su najslabije ocjene. Da su igrali loše, priznao je i izbornik Fatih Terim, rekavši da je jako razočaran, ali - oni su važni za reprezentaciju Turske i ne smije ih napadati, "jer ih još treba".
GLADAN SATISFAKCIJE Ante Čačić, koji je na press konferenciji zračio ozbiljnošću i odmjerenošću, nije bježao od činjenice da je i u igri naše momčadi bilo manjkavosti, ali, slabosti je maestralnom igrom izbrisao Luka Modrić. I najavio je da će o tome razgovarati s igračima. Ne sumnjam da će najtežu "bukvicu" dobiti izbornikov ljubimac Milan Badelj, da će se Čačić sada doista ozbiljno zapitati - Strinić ili Vrsaljko, dok će nešto oprezniji, zbog oporog karaktera, biti u komunikaciji s Mandžukićem. Ali, Ante postaje pravi izbornik...
Čačić je gladan, gladan satisfakcije. Više od svega želi demantirati sve koji su mu spočitavali da ga je postavio Zdravko Mamić, i da mu on sastavlja momčad. Često, kada bi naši razgovori došli u pat poziciju, znao bi reći: "A tko bi trebao biti izbornik, ako ne ja?". Znao sam da mu arogancija i bahatost nisu "strani predmet", ali, počinjem ga shvaćati ozbiljno. I prvi put sam strepio i brojio sekunde i zbog njega. Iako nije postavio igru po mojem ukusu, iako je falio "krešendo" koji donose Pjaca i Vrsaljko, Ante je pobjednik, u predvečerje svog sveca, svetog Ante Padovanskog, piše hrvatsku nogometnu povijest.
Bože, nikad nisam vjerovao da ću napisati tu rečenicu. No, iako se ova generacija još nije izvukla iz sjene "vatrenih", a ni Ante Čačić još nije dosegnuo karizmu Ćire Blaževića i Slavena Bilića, na dobrom je putu. Nedavno me pitao: "Što je to što ja nemam, što je to karizma?"
Ante, to je pobjeda nad Turcima, nad Fatihom Terimom i Ardom Turanom. Ne treba ti niti bijeli šal, niti kapa francuskog žandara, ali, kako je krenulo, možda ćeš potamniti slavu trenera svih trenera...