Vjerojatno vam je u magli, ali sve što morate znati o početku, sredini i kraju korone, barem iz sportskog rakursa, vezano je za Zadar.
Tamo sredinom veljače prošle godine, kad su vijesti oko nekog novog, kineskog virusa počele zauzimati prva mjesta u eteru, a nitko još nije znao što nas sve čeka, Zadar je slavio naslov pobjednika Kupa. Grad, posve poseban, nije te noći spavao, bila je to fešta nad feštama jer Zadar je zadnji Kup osvojio 2007., a naslov prvaka nije u njihovim rukama od 2008. U međuvremenu oni više nisu igrali na kultnim Jazinama, postali su stanovnici Višnjika, ali trofeja do te noći prije godinu i pol dana nije bilo.
Feštalo se, naravno, do jutra.
Negdje u ovo vrijeme lani, kad su se brojke s koronom iz prvog vala počele smirivati, Novak Đoković doveo je svoju karavanu tenisača na zadarski Višnjik. Tribine na vanjskim terenima bile su krcate, mjera se nitko osobito nije pridržavao, a onda su počeli otpadati sudionici turnira. Nije se moglo odigrati niti finale, bio je to krah jedne naoko dobre ideje.
Slavlje igrača, Video: Tom Dubravec, Joško Ponoš i Jure Mišković/CROPIX
Na jesen su krenule i sezone, a stigao je i drugi val. Momčadi su klizile iz izolacije u izolaciju i nikome nije bilo na kraj pameti da organizira nešto s navijačima, niti bi mu to epidemiolozi, profesija koja je realno bila nevažna Hrvatima do tog proljeća 2020. godine, dopustili.
Baklje u noći
Košarkaši Zadra su u međuvremenu stigli i obraniti Kup, u Omišu su bili bolji od Splita i kad su došli do svoje dvorane, navijači su im priredili pakleni doček. Dominik Mavra pao je s ograde, završio u nekakvom grmu, a bila je to još jedna luda zadarska noć.
Ono pravo dogodilo se u noći s nedjelje na ponedjeljak. Zadar je otvorio finale za naslov prvaka sa Splitom na način da je dobio prve dvije utakmice s pedeset poena razlike. I onda u trećoj imao petnaest poena viška, da bi Roko Ukić vratio Split u život. Toliko da Zadar nije postojao u četvrtoj utakmici finala.
I igrala se peta, majstorica. Nekako je bilo za očekivati da će u Krešinu dvoranu ući navijači. Kako je utakmica odmicala kraju, a Zadar je gazio Split i bio sve bliže naslovu, dvorana je postajala sve punija navijačima. Završna fešta bila je impresivna. Kao i noć koja je slijedila, doček na Narodnom trgu, igrači na balkonu i dolje nepregledno mnoštvo. Baklje i jutro koje je bilo sve bliže.
Slavlje navijača, Snimili: Jure Mišković, Joško Ponoš i Tom Dubravec/CROPIX
Korona je te noći, ako pitate bilo koga tko je bio tamo, definitivno nokautirana. Jer Zadar je najbolji, Zadar je slavan i njemu nitko nije ravan.
Ono što ovom zgodom vrijedi podvući jest kako je Zadru ovo treći trofej u nizu u okviru Hrvatske, a takav niz, nešto duži, doduše, imale su jedino Cibona i Cedevita u svojim dominacijama. Slijedi li nova, ona Zadrova?
Komotna pozicija
Ako je suditi po rezultatima netom završenih lokalnih izbora, to bi doista moglo biti tako. Dva najveća konkurenta Zadru, Split s kojim se igralo finale i najljući rival Cibona ostali su u rukama ljudi čije su opcije doživjele poraze na lokalnim izborima. Zadar je tu ionako poseban, jer tko god da je osvojio vlast u gradu, s košarkom se ne bi igrao, jer bi to značilo da se igra i sa svojim mandatom. Što će biti u Splitu ili Ciboni, tek ostaje za vidjeti, ali Zadar je tu u puno, puno komotnijoj poziciji.
I to su naznake zbog kojih bi ova dominacija u okvirima Hrvatske mogla i trajati. U moru junaka Zadra, vrijedi izdvojiti domaćeg dečka koji se školovao u Zagrebu, Dominika Mavru, a koji je potpisao sva tri vezana trofeja Zadra. Da se ona lanjska sezona nije okončala bez osvajača naslova, možda bi danas Zadar imao i sva četiri za redom.
Mavra je u subotu bio i MVP finala, a nakon što je sve bilo gotovo jedva je mogao nešto izustiti u kamere. Iako rječit, bistar, Dominik Mavra posve se prepustio emocijama. Zadranin koji je u 27. godini s ova tri trofeja u svom gradu stekao kultni status i kad se god u budućnosti budu radile priče o zadarskim legendama, Mavra će biti jedna od njih.
A to je u jednom posve ludom gradu, možda i najveća čast. Veća od one gradonačelničke. Mi smo luđaci, zato smo prvaci! To je pisalo na majicama šampiona. Španera koji, eto, dominiraju.