- Znate, veliko je to tržište, vrlo zanimljivo Euroligi - izmotavao se Roman Lisac, jedan od čelnih ljudi ABA lige, kojeg i ne treba biti briga za hrvatsku košarku.
O kojoj bi se trebao brinuti predsjednik Danko Radić, ali i povjerenik natjecanja Josip Bilić, koji je zaposlenik Saveza. Međutim, Radić i Bilić su ujedno dva od četiri čelna čovjeka ABA lige. Kojoj, pak, novi sustav odgovara. Tako da tu dolazimo do prvog problema. Već poznatog sukoba interesa u kojem se nalaze ljudi koji vode našu košarku. Jer, ABA liga u kojoj Radić i Bilić o nečemu odlučuju, na čelu ima Radovana Lorbeka koji je ujedno dopredsjednik ULEB-a, udruženja koje vodi Euroligu. Dodajte tu još Lisca, te ćete dobiti “veliku četvorku” kojoj novi sustav apsolutno odgovara. Riječ je o iskoraku nakon kojeg Sidro, poduzeće koje vodi ABA ligu, više neće biti na “pozitivnoj nuli”, što Radić i Bilić već mjesecima objašnjavaju svima koji žele slušati. Nego će Sidro d.o.o. zarađivati veliki novac.
Ako postoji eklatantniji primjer sukoba interesa, baš bismo ga voljeli vidjeti...
Konstatiranje da su Cibona i Zagreb protekle dvije sezone imali 2-18 u Euroligi, da nas nitko ništa ne pita, a pogotovo poentiranje da ovako postoji mogućnost većeg broja hrvatskih klubova u najelitnijem natjecanju, nije ništa drugo nego - mazanje očiju. Jer, Radićev i Bilićev posao nije tek konstatirati probleme, već napraviti sve da se ti problemi riješe.
Ako ćemo karikirati, onda možemo reći da je Hrvatska i ove sezone mogla imati tri kluba u Euroligi. Zagreb je izborio to mjesto kroz bodovanje, Cedevita je, recimo, mogla lani osvojiti Eurokup, a Cibona proći kvalifikacije. Što se nije dogodilo. Pa smo imali samo Zagreb. A da je na snazi bio sustav koji će se sad predložiti, Hrvatska u Euroligi ne bi imala klub. Jer, prošle sezone je Zagreb kao najbolji hrvatski klub bio peti u ABA ligi, a to je ispod crte koja je zamišljena.
Trenutno svi “peru ruke”, uz objašnjenje da još ništa nije službeno, da je riječ o kuloarskim pričama. No, kad postane službeno, onda će biti - prekasno. Ono što u lipnju odluči Board Eurolige je - “sveto pismo”. Nakon toga više nema žalbi, nema promjena. Jer, Euroliga je “starija sestra” ABA lige, privatno natjecanju kojem je Hrvatska, a i zemlje iz regije, zanimljiva samo kao “bazen” iz kojeg će veliki klubovi uzimati najtalentiranije.
Euroliga je tražila zajamčeno mjesto za još jedan klub iz Rusije. I pronašla ga je. U to nemojte uopće sumnjati. Na uštrb Hrvata, Srba i Slovenaca.
Konačno će se zapravo dogoditi ono što su osnivači ABA lige odavno željeli. Potpuno će se uništiti nacionalna prvenstva. Uzmimo primjer Cedevite koja sljedeće sezone igra Euroligu. I koja je po aktualnom sustavu trebala slagati momčad s kosturom hrvatskih igrača.
S obzirom da u PH na parketu istovremeno mogu biti samo dva stranca, a u momčadi maksimalno četiri. Pritom je PH bilo važno zbog bodova koji donose Euroligu. Sad će ta ista Cedevita u debitantsku euroligašku sezonu vrlo vjerojatno ući s pet ili šest stranaca. Zato jer su oni jeftiniji od vrhunskih hrvatskih igrača, a to što će se kroz PH trebati izboriti ABA liga je manji problem. Za to je dovoljno biti među četiri, a konkurencija je takva da će Cedevita biti u stanju je izboriti s potpuno drukčijom momčadi od one koja će igrati ABA i Euroligu.
Baš “sjajna” vijest. I to nakon Lige za prvaka koja je bila neizvjesnija no ikad, te uoči finala doigravanja u kojem se od Cibone i Cedevite očekuje “vatromet”.
Ali, kako se u Savezu ne uzbuđuju previše, što i nije neka novost, kao ni indolencija naših klubova, skorašnji pokop hrvatske košarke je neminovan...