Mjesecima je Roko Ukić vrtio istu priču. Nemam problema, ništa me ne boli, fizički se osjećam odlično. Dugo nije slao takve pozitivne vibracije. Odradio je bez problema i samostalni dio priprema, a onda, na praktički prvom treningu u Svetom Martinu, Ukić je osjetio list desne noge.
Odmah mu je bilo jasno da nešto nije u redu. Pričekao je trening-dva pa se vratio na parket, trenirao nekoliko dana, otputovao u Orleans na turnir, tamo kontra Francuza igrao u prvom poluvremenu nekih 14 minuta i ponovno osjetio list.
Bio je to jasan signal da mora stati. Po povratku iz Francuske obavio je temeljit pregled i liječenje je određeno: individualni program i rehabilitacija. Bez zajedničkih treninga i, naravno, bez utakmica. Vratit će se momčadi u Svetom Martinu, za tri dana, onda tamo i početi hvatati formu za Eurobasket.
Iako, dugo ga znamo, Roko u sebi kipti. Jer ne trenira, jer ne igra...
- Nisam strpljiv čovjek, pa imam problem s time da bih želio više nego što objektivno mogu. Teško mi je sve to gledati, i kad momci treniraju, a kamoli kad igraju. I takav sam bio kad sam imao 20, tako će biti i kad mi bude 40. To nema veze ni s iskustvom, ni sa zrelošću, jednostavno sam takav.
Neću forsirati
I kakav je plan?
- Treba izgurati ovu pauzu, to je neophodno. Sve se razvija po prognozama, a bit će dovoljno vremena da stignem na Eurobasket u normalnom stanju. Što znači jedno desetak dana treninga, ove dvije utakmice sa Slovenijom koje još preostaju; to bi trebalo biti dovoljno. Neću ništa forsirati, mogu početi 18. kolovoza, mogu 22. Treba vidjeti.
Što je Roko Ukić dosad vidio od Hrvatske ovo ljeto?
- Nisam se iznenadio, igramo na sličan način kao lani. Jasne su uloge i način igre. Vidi se doza borbenosti i karaktera, što nas je krasilo i lani. Jasno je da je Šarić dobio cijelu jednu razinu igre više u odnosu na lani, što mu je donijela NBA sezona. To dobije većina igrača nakon što ode u NBA. A nama to znači kvalitetu više u odnosu na lani. Sve je ostalo u skladu s mojim očekivanjima.
Što to znači u pogledu Ukićevih konačnih očekivanja? OK, kad je igrač izvan stroja, kad je ozlijeđen, onda je to uvijek negdje pomiješano s osobnom situacijom...
- Uvijek sve gledaš kroz svoju prizmu. Koncentriran sam na to da se što prije vratim na parket. No ako pogledam sa strane, mogu reći da sam - što se tiče optimizma, ukupnih očekivanja - na istim stajalištima kao i uoči našeg okupljanja. Vrijedimo. Možemo se potući sa svima i sa svima imamo šanse. Sa svima. Za napraviti nešto pak trebamo biti pravi u tim velikim utakmicama. Ne treba na račun ovih pobjeda stvarati euforiju. Jesu to protivnici koji imaju renome, kako igrački tako i ukupno košarkaški. Međutim, možda nas čekaju i bolji do onih s kojima smo sada igrali. Morat ćemo se nastaviti dizati kao momčad, igrati i bolje od ovoga ako se želimo nadati nečemu ozbiljnom. Nema tu mjesta za euforiju.
Čak se stječe dojam da je među vama manja euforija nego sa strane. Razgovarate sa svojima, prijateljima, navijačima, ondje se ipak stvara to neko ozračje iščekivanja...
Ništa me ne opterećuje
- To ne možeš izbjeći. Osobno, mene u ovim godinama više ništa ne može opterećivati. Sve sam prošao kroz reprezentaciju, i faze kad smo bili etiketirani kao momčad bez ikakve šanse pa do toga da nam se stavljala medalja oko glave i prije negoli je počelo veliko natjecanje. Imali smo pritom pripreme sa svim pobjedama i pripreme sa svim porazima, pa me nijedna situacija ne može iznenaditi. I stoga mislim da moramo biti umjereni optimisti, da tu nema mjesta za euforiju. Ima igrača s manje iskustva, s manje utakmicama u nogama, pa se tu može stvoriti taj pritisak...