Darijo Srna stao je na 134. Nije jubilarni, nije ni okrugli, ali je rekordni broj nastupa. Oproštaj nakon Eura najavio je još u ožujku ove godine, ali nakon dramatičnog poraza od Portugala ipak nije službeno objavio odlazak. U mix zoni stadiona u Lensu prošao je pokraj novinara bez izjave. Međutim, odluka o oproštaju nikada nije opovrgnuta, čak i kada je stigla najava izbornika Čačića, “Srna će ostati, ako ja budem izbornik”. Znači li to da će izbornik i vodstvo HNS-a pokušati nagovoriti kapetana na ostanak? Nije isključeno, ali bez obzira na poruke izbornika Čačića, nije realno u konačnici očekivati veliku promjenu.
Visoka razina
Nakon Eura odmorit će se Srna, svi zajedno sagledat će aktualni trenutak i pritom će se 34-godišnji Metkovac prisjetiti svojih riječi:
- Istina je, odlučio sam se oprostiti od reprezentacije. Znam sigurno da će mi ovo biti posljednje prvenstvo. San mi je odigrati što bolje u Francuskoj, a nakon toga posvetiti se samo Šahtaru. Hrvatska reprezentacija je moja ljubav, ali znam da moram prepustiti mjesto mlađima.
Rekao je to Srna prije tri i pol mjeseca za službenu stranicu Šahtara, što je bila samo potvrda intervjuu za SN kada je u prosincu 2015. najavio oproštaj od Vatrenih nakon Francuske. Nije se ništa promijenilo, osim što se u Francuskoj vidjelo da je Srna i dalje nezamjenjiv na desnom beku. Sve tri utakmice u skupini odigrao je Srna na ujednačenom, visokom nivou. Nije ni protiv Portugala zakazao. Na Euru je potvrdio stabilnost forme, pokazavši svim kritičarima da još zna i može kao u najboljim danima kada je prije šest godina izabran u najbolju momčad Lige prvaka.
Velika karizma
Igrama u skupini ušao je u Top 10 igrača na Euru. Zvuči pomalo neshvatljivo nakon svih kritika stručnjaka i navijača uoči Eura, ali Srna je bio i ostao klasa. Godinama unatoč.
I neće francuski Euro 2016. pamtiti samo po igrama. Smrt Srnina oca Uzeira pokazao se događajem koji je zbližio reprezentativce, potvrdio kakvu karizmu i značenje za najbolju državnu vrstu posjeduje Srna.
Ne, nije on “običan” kapetan uz kojeg se vežu statistika i gole brojke. Srna je igrač kojeg suigrači u reprezentaciji poštuju, a navijači posebno cijene. Zato njegove suze prilikom sviranja himne nisu u ničijim očima bile patetični čin, već istinski emotivni trenutak ponosa i boli. Zbog toga je Euro u Francuskoj poseban za Srnu i cijelu reprezentaciju. Na kraju se izgubilo na tragičan način, porazom od protivnika koji je Vatrene zaslijepio blještavim imenima i jakom defenzivnom izvedbom, pa su emocije još uvijek na viskom stupnju.
- Tek kada ode, vidjet ćemo koliko će nam nedostajati - kazao nam je jedan od navijača Vatrenih iz onog poznatog crikveničkog kampera koji je Kockaste pratio po cijeloj Hrvatskoj.
Istina je, ali možete li uopće zamisliti Hrvatsku bez Srne? Jasno je, bez svakog se može i mora, ali pitanje je hipotetičnog karaktera. Hrvatska bez Srne, nova je hrvatska reprezentacija.
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN!