Velike priče često potječu s periferije. Ili ako hoćete iz provincije. U hrvatskom okviru je njihova storija iz zadarskog, odnosno slavonsko-brodskog okruženja poučna i istovremeno ohrabrujuća. Ovaj novinar ih je živio na drugoj strani domaće dislocirane scene. Jedan se pojavio na Verudi kao 19-godišnjak još tamo 2005. godine. Odigrao je za Zagreb i potom za Dinamo više dvoboja u Puli, niti jednom nije bio strijelac. Zapamtili smo ga u bijelom dresu kao mršavog dugajliju, u modroj opravi kao prilično namrgođenog tipa. U obje varijante dao je naslućivati da ima ‘ono nešto’.
Ovaj drugi momak prvo je dolazio u žutom dresu Diva iz predgrađa i izgledao je sve samo ne div po korpulenciji, ali je već tada, 2004. godine, izazivao pažnju. U više povrataka na Verudu, s Dinamom, jedini gol ostao je onaj s Interom.
Sjajne karijere
Iz fokusa prosječnog gledatelja HNL-a, niti Luka Modrić, a ni Mario Mandžukić, nisu bili neke marke u prvih 3-4 domaće sezone. Niti približnog promotivnog glamur dojma kakve danas imaju već i juniori naših većih klubova. Zato nije čudno da svaka ondašnja teza struke, kako su u pitanju igrači međunarodne vrijednosti (Branko Ivanković), djelovala je već nategnutom. Sporadične najave kako su perspektiva svjetskih marki (Slaven Bilić) djelovala je temom za posprdne komentare.
Sve bi to danas, kada se ta dva velikana hrvatskog nogometa spremaju za finale najjačeg klupskog natjecanja u povijesti nogometa, bilo još i prihvatljivim doživljajem manjka povjerenja u vrijednost naših talenta. No, populističke mantre o ‘medijskim napuhavanjima prosječnih igrača’, koje su pratile, i gdjegod još uporno niču (i) oko ta dva TOP igrača, ukazuju nam svu žalost domaćeg omalovažavanja ovdašnjih nam vrijednosti.
Luka Modrić i Mario Mandžukić ostvarili su fantastične karijere. Igraju, i igrali su, u najvećim klubovima svijeta. Osvojili su sve klupske trofeje koje su mogli, a sada će u Cardiffu ponavljati te dosege. Modriću je subotnje već treće finale LP u četiri godine, Mandžukiću je drugo. U pobjedama mozak Realove igre ima prednost 2:1, dok se turbo punjač Juventusa diči prvim hrvatskim pogotkom u finalu (Wembley 2013.). Modrić je svježi prvak Španjolske, Mandžukić drugu godinu zaredom prvak Italije.
Navijači ih obožavaju
Obojica su obožavani u navijačkom korpusu svojih klubova. Obojica su ove sezone dodatno produžili, i bitno financijski ojačali ugovore, koji im traju do 2020. godine. Tada će Modrić imati 34,9 a Mandžukić 34 godine. U današnjem nogometnom eldoradu teško je reći gdje će tada biti, u istom ili nekom drugom dresu, ali to u kontekstu ove teme nije ni bitno.
Probabilmente negli spogliatoi la ferita di Mandzukic non viene saturata. Viene saldata. #jvtblive #JuveLazio
— Alfonso Mellone (@alfonso_mellone) May 17, 2017
Ova dva velika nogometaša, koji su se unutar 11-12 godina profilirali u svjetske vrijednosti, trebali bi upravo po tom njihovom putu biti pouka svima u Hrvatskoj kako pogotovo mlade igrače treba podržavati. Kako talente treba strpljivo čekati da prerastu u igrače. Naposljetku, priča o Modriću i Mandžukiću treba biti ogledni primjerak kako bismo se s više respekta trebali odnositi prema našim veličinama. Svakako bi trebale te priče biti podsjetnikom koliko je otužno natjecati se u omalovažavanju dosega naših igrača.
Modrić i Mandžukić su zapravo najveća omalovažavanja doživljavali upravo u Hrvatskoj. I to ne (samo) kada su bili na početku karijere i dugih uspona, nego najintenzivnije kada su već bili priznati u Europi kao TOP igrači, legitimirani kao europski i svjetski prvaci. Za to nisu bili potrebni ni uobičajeni padovi forme, nego su dovoljno bile prazne statističke teze, vrlo često deplasirane, ili krivo tumačene izjave i ponašanja, gdjegod i želja da se nekom drugom na njihovoj grbači otvore prostori, ili pak samo izraženi domaći jal.
HR-talent
Suparnici u klubovima HNL-a i Europe, suigrači u Dinamu i reprezentaciji, više od desetljeća ova dva nogometaša promiču velike vrijednosti hrvatskog talenta. I to na najprestižnijim nogometnim pozornicama. Tko god od njih dvoje u Cardiffu podigne pehar europskog prvaka, mogli bismo se okladiti kako će već iduće sezone u našem okruženju započeti priče o njihovoj starosti, isluženosti i potrebi da prepuste mjesto mlađima. Dakako, uz dodatak ‘i boljima’.
Modrić i Mandžukić dvije su hrvatske marke i dok god budu igrali na aktualnim razinama, dok god ih netko godišnje plaća 7 i 5,5 milijuna eura neto, dok god ih najrazmaženiji navijači elitnih klubova naviknuti na velikane tako i tretiraju, trebali bismo biti (nogometno) sretni da ih imamo. Kao što smo bismo sada, ali i onda kada više ne budu u zenitu, trebali cijeniti sve što su dosegli...
MODRIĆ VS MANDŽUKIĆ Modrić dobio prvih sedam dvoboja
Dugo je trajala Modrićeva dominacija u dvobojima s Mandžukićem. U Hrvatskoj se ona podrazumijevala, a nakon Modrićeva odlaska u Tottenham, Spursi su 2008. sa 4:0 u skupini Kupa UEFA-e pobijedili Mandžukićeve Modre, a na sljedeći međusobni sraz morali su čekati 6 godina. Modrić je s Realom nastavio seriju, u četvrtfinalu LP njegov je klub dvaput pobijedio Bayern. Nakon 7 uzastopnih pobjeda Modrića nad Mandžukićem, kraj dominacije označio je napadačev dolazak u Atletico. Četiri puta Modrić je s Realom igrao protiv Atletica kad je Mandžukić bio u njegovom sastavu i nijednom nije dobio.
MODRIĆ & MANDŽUKIĆ Do sada zajedno odigrali 101 utakmicu
Čak 101 put u karijeri zajedno su Modrić i Mandžukić zaigrali u momčadi u dresu Dinama i hrvatske reprezentacije. Njihova prva zajednička utakmica bila je 17. srpnja 2007. kad su u kvalifikacijama za LP kod Hazara odigrali 1:1. Zasad posljednja bila im je 24. ožujka 2017. kad su s Hrvatskom pobijedili Ukrajinu 1:0. Mnogo su toga zajedno prošli u sada već 11 godina dugoj zajedničkoj suradnji. U sezoni 2007/08. s Dinamom su osvojili dvostruku krunu, a u dresu Vatrenih zajedno su bili na tri velika natjecanja.