Mario Pašalić, jedan od najtalentiranijih igrača Hajduka, ali i Hrvatske, po treći put je promijenio sredinu: potpisao je za Chelsea 2014., pa poslan na posudbu u Elche (španjolska Primera) onda u Monaco (francuska La Liga) i sad u Milan (talijanska Serie A).
Talijani su ga, kako je to običaj, prihvatili vrlo srdačno, ali su ga prethodno podvrgnuli teškim ispitima stanja njegove kičme…
- Sve je u redu. Evo, spremam se za odlazak na trening, čekam vozača da me odvede u Milanello. Baš sam raspoložen jer su problemi s leđima prošlost, a nije mi bilo lako. No, kad sam prošao detaljne liječničke preglede, odnosno kad se osjećam baš dobro, onda sam uvjeren da ću zadovoljiti kriterije trenera Vicenza Montelle i dobiti standardno mjesto - rekao je Pašalić.
Zahtjevi su sigurno veliki, trebat će vremena da se priviknete?
- Znam što me čeka, pripravan sam na izazov. Mogao sam prihvatiti neke druge ponude, otići u manje zahtjevnu sredinu, ali kad se pojavila mogućnost tako velikog kluba kao što je Milan uopće nisam dvojio.
Prvi dojmovi?
- Izvanredni, znate što znači Milan u nogometu, premda u zadnje vrijeme nema taj značaj. Međutim, na svakom koraku se osjeća, vidi veličina kluba.
Kako ste primljeni od suigrača?
- Sve su to vrhunski profesionalci, primili su me jako dobro. Znate, kad su se toliko trudili da utvrde moje zdravstveno stanje, odnosno kad su pokazali želju da igram za Milan, onda je to dokaz da računaju na mene.
Talijanski nije problem?
- Točno, brzo kapiram sve, govorim španjolski, znam francuski, to su slični jezici. Potrudit ću se da što brže svladam talijanski. Dobit ću profesoricu…
Našli ste stan?
- Ne, još smo u hotelu. Dat će mi nekoliko ponuda. Sa mnom je otac i zaručnica Marija. Zajedno ćemo odlučiti, kao i do sada. Marija i ja smo zajedno već dvije i pol godine. Vjenčanje? Doći će na red i to. Važna mi je podrška i roditelja. Moj Ivan je stalno tu, imao je građevinski obrt, ali otkako sam otišao u inozemstvo uvijek mi je pri ruci.
Jeste li se javljali Zvoni Bobanu?
- Nisam, nemam njegov broj, dat će mi ga u klubu. Ne bih se želio nametati, ali moram mu se javiti, čuti njegove sugestije. On je prava ikona u klubu, uživa veliki respekt.
Reprezentacija u ponedjeljak starta u kvalifikacijama za Mundijal u Rusiji 2018., ambicije su vam sigurno velike?
- Polako, najprije se moram dokazati u klubu. Bila mi je čast koju mi je ukazao bivši izbornik Niko Kovač kad mi je omogućio nastup za A-reprezentaciju. Dobio sam naznake, premda nisam razgovarao sa sadašnjim izbornikom Čačićem, da me prati, da sam mu u fokusu, da računa na mene. Ponavljam, važno mi je najprije dobro igrati u klubu, onda će doći poziv…
Kakvi su to bili problemi s leđima?
- Čudno mi sad izgleda da bez obzira na pretrage, koje mi je najprije omogućio Monaco, pa kasnije Chelsea, nisu mogli odstraniti problem. Radilo se o protrurziji diska, sreća je da sam dobio pravu sugestiju da potražim pomoć kod fizioterapeuta Nenada Bakule, koji inače uspješno vodi računa o Blanki Vlašić.
Pratite Hajduk?
- A da pratim, može se kazati da živim Hajduk kao i kad sam igrao za ‘bijele’. Prva stvar mi je ući na internet i saznati što se događa, odnosno kad mogu pratim televizijske prijenose. Ovo s Maccabijem je stvarno bila nesreća. Velika šteta, treba to izdržati. Važno je da ljudi koji vode klub ne klonu, a u tome im treba pomoć navijača. Oni su najveća vrijednost Hajduka, kad sam prije dvije godine dobio trofej ‘Hajdučko srce’ bilo mi je kao da sam osvojio naslov prvaka Europe.