Poruku smo, naivno, poslali na engleskome, uzvratio je pozivom nekoliko minuta kasnije.
- Dobar dan, kako ste, što ima u mojem Zagrebu?
Baš tako, na vrlo dobrom hrvatskome javio se Miroslav Slepička, najpoznatiji Čeh u hrvatskom nogometu, bivši Dinamov napadač. Bio je i reprezentativac Češke, prati nogomet i zbivanja na Euru, uglavnom, pravi sugovornik za najavu današnje utakmice.
- Imam 34 godine i igram još nogomet u četvrtoj ligi u Češkoj. Iskreno, dobro se zezam... - opušteno priča Slepi, kako su ga zvali dok je nosi modri dres.
Ajmo mi na dvoboj u St. Etienneu. Česi su se dobro držali protiv Španjolske, bili blizu boda, što očekuju protiv Hrvatske?
- Iskreno? Meni je ono protiv Španjolske bilo jako loše. Ništa, ali baš ništa nismo odigrali. Zato smo i primili gol na kraju, kažu nesretno, ali nije to samo nesreća. Ne možeš čitav susret ne odigrati ništa i nadati se dobrom rezultatu.
Ali, dobro, ono je ipak bila Španjolska, a znamo kako Furija igra. Posjed lopte, lagano mrcvarenje protivnika. Nije Češka prva koja je tako pala.
- Istina, ali svejedno, morali smo više, puno više napraviti. Jesmo zaprijetili jednom, dvaput, više slučajno ili iz prekida, nije tu bilo neke prave opasnosti za Španjolce. Ja nisam oduševljen, a i dosta ljudi iz nogometa u Češkoj dijeli moje mišljenje. Takvom igrom nemamo što tražiti protiv Hrvatske.
Što onda promijeniti u petak, kako se postaviti?
- “Parkirati autobus” pred svoj gol kao protiv Španjolske, to je pogubno. Moraju naši igrači igrati, nastojati zabiti gol, moraju trčati, juriti kao avioni. Da, po meni, trebali bi napasti Hrvatsku, a ne samo čekati, čekati i beskrajno čekati.
Ne djelujete optimistično?
- Ha, vidite, mislim da će biti teško, možda i teže nego protiv Španjolske. Upravo zato jer je Hrvatska odlična i jer Češka sad mora igrati na pobjedu. Nema drugog načina, samo pobjeda.
Rosicky nije bio loš
Ma, dobro, i bod bi bio dobar, pa onda pobijedite Tursku i idemo dalje, zajedno.
- Ali, ne može se igrati na bod, to je uvijek kažnjivo, Češka mora igrati na pobjedu protiv Hrvatske. Iako, kad gledam koje su to naše prednosti, nije ih lako naći. Recimo, to su prekidi, češko najjače oružje. Tu smo jaki, tu vidim našu šansu. Bojim se da u drugim segmentima igre teško možemo iznenaditi.
Česi se uzdaju u Rosickog, iako je u godinama. Zapravo, Češka je jedna od najstarijih momčadi na Euru. Što se to dogodilo da nemate mladih zvijezda?
- Dobro ste primijetili, Rosicky i Čech i dalje su naše najveće uzdanice, uz nekoliko igrača koji su mlađi, ali nisu više talenti i nade. Što da vam kažem, u Češkoj se ne radi tako dobro s mladim igračima kao u Hrvatskoj, to je očito i to je naš problem.
Koliko može Rosicky, moramo li se njega bojati?
- Po meni, Češka bi se trebala uzdati u trojac Rosicky, Necid, Krejči, njih trojica naprijed mogli bi nešto odigrati, biti opasni, to je ono što nam treba. A sad Rosicky... Nitko ne zna koliko on može, bio je ozlijeđen, nije igrao, samo je trenirao, a ipak su utakmice te koje vraćaju igrače u formu. Opet, protiv Španjolske je odigrao čitav susret, nije bio loš i svi se u Češkoj uzdamo da protiv Hrvatske može zasjati jednim pobjedničkim potezom.
Samo to, ima li još koji razlog za optimizam u Češkoj?
- Ima, to je izbornik Pavel Vrba. Po meni, možda i najbolji naš trener trenutno, čovjek koji u svakom trenutku ima neko rješenje, vjerujem da može nešto smisliti i iznenaditi vašeg izbornika. Ali, kažem, osnovna je stvar da Češka igra, da ide po gol. Bez pogotka se ne može tražiti prolazak u drugi krug, a to je ono što narod očekuje od ove reprezentacije.
Na pohvale smo već zadnjih dana naviknuli, no godi ih uvijek čuti.
- Kad gledam Hrvatsku stvarno vidim da će Češkoj biti teško, to je reprezentacija na razini Španjolske. A mi nismo tako dobri kao prije 10-15 godina, Hrvatska je favorit i najbliži ishod je vaša pobjeda. No, nogomet je to, vjerujemo, očekujemo prolazak Češke u drugi krug. Mi i vi zajedno, zašto ne?
Pamti Tomečakov asist i svoj gol
Slepički danas Dinamo nije velika preokupacija, ali osnove zna...
- Kako moj Dinamo? Vidim, stalno su prvaci, stalno neki novi klinci isplivaju. Bili smo i mi tada dobra momčad, a uvijek se sjetim onoga gola u Bruxellesu. Tomečak je ubacio lijevom nogom s desne strane, ja zabio za pobjedu. Lijepi dani, nema što.
Mandžo je zvijer
Igrao je Slepička u Maksimiru s dvojicom Dinamovih igrača iz reprezentativne selekcije koja je onako maestralno svladao Tursku.
- Uuu, Mandžo je zvijer. Koliko se taj bori, trči, radi, još i zabija. Bio je i tada u Dinamu pravi igrač, ali postao je klasa. A Badelj, isto. Glava gore, autoritativno u veznome redu, svaka čast, Miki.