Osjećaj je kao da se cijela Italija ujedinila u traženju lijeka za ozdravljenje talijanskog nogometa. Poraz od Švedske u dvije utakmice dodatnih kvalifikacija uzrokovao je potres u tamošnjem nogometu, traže se razlozi i uzroci, inzistira se na smjeni čelnih ljudi Nogometnog saveza i korjenitim promjenama koje bi trebale biti temelj novog iskoraka Azzurra.
Gian Piero Ventura nije podnio ostavku ne želeći se odreći 800-tinjak tisuća eura koliko mu je zajamčeno ugovorom do kraja lipnja 2018. godine, ali je jučer ipak postao bivši. U kontekstu njegovog nasljednika barata se raznim imenima (spominje se i Claudio Ranieri), ali mnogi su jedinstveni u zaključku da problem nije izbornik, već sustav koji posljednjih 15-ak godina ne pridonosi afirmaciji talijanskih igrača.
Djelomično se to osjetilo i na klupskoj sceni, gdje je samo zahvaljujući Juventusu talijanski nogomet kompetitivan u smislu visokih dometa na najznačajnijoj pozornici, onoj Lige prvaka, zbog čega je reprezentacija bila ona koja je spašavala čast.
Treba otvoriti oči
Ipak, mnogi upozoravaju da problemi nisu od jučer.
- U istoj smo situaciji što se tiče mnogih stvari bili i prije pet-šest godina, ali nitko to nije osjetio jer se nije dogodio negativan rezultat poput ovoga. Onima koji su to spominjali prebacivalo se da rade zbog privatnih interesa, ali sada treba otvoriti oči pred problemom - kaže Luigi di Biagio, bivši reprezentativac a danas izbornik selekcije do 21 godine, ujedno i mogući v.d. izbornika.
Prvi “pick” Talijanskog saveza je Carlo Ancelotti. U anketi La Gazzette dello Sport čak 67 posto od 90 tisuća ispitanika smatra da je Ancelotti pravo rješenje, kontakt je navodno uspostavljen, iskusni trener nije imun na zov reprezentativne klupe, pogotovo ne nakon što ga je oproštaj reprezentacije od Svjetskog prvenstva silno pogodio. Čak je spreman odreći se i puno bogatijeg ugovora kakvog bi vjerojatno dobio u Arsenalu, gdje se spominje kao Wengerov nasljednik, i razmotrit će ponudu kada mu vodeći ljudi Saveza predstave projekt i ideje za spas talijanskog nogometa.
- Trenutak je za pronaći razloge ovakvog rezultatskog neuspjeha i imati hrabrosti napraviti promjene pravim projektom. Pitanje izbornika nije primarno, ali treba čovjek s iskustvom poput Ancelottija - poručio je Demetrio Albertini, koji se nakon odlaska s mjesta dopredsjednika Talijanskog nogometnog saveza dao u poduzetničke vode.
Deset točaka za spas
Deset točaka za spas talijanskog nogometa jučer je ponudila i La Gazzetta dello sport, a one najvažnije se očituju kroz promjene u vrhuški Saveza, koji mora biti više u službi nogometa, a manje u službi politike, restrukturiranja sustava natjecanja smanjivanjem Serie A i Serie B na 18 klubova, uvođenje drugih momčadi prvoligaških klubova koji bi igrali u trećem razredu natjecanja i omogućavale igračko sazrijevanje mladih igrača, obvezu klubovima da 10 posto zarade ulože u omladinsku školu i infrastrukturu, regulaciju stranih igrača u Serie A...
Nogomet je u Italiji pitanje od nacionalnog interesa, o tome puno govori i podatak da su u posljednjih 30 godina deset najgledanijih događaja na nacionalnoj televiziji RAI - utakmice reprezentacije. Onu polufinalnu SP-a protiv Argentine 1990. gledalo je gotovo 28 milijuna Talijana.
- Osjećam se kao netko tko je došao na gala večeru dobio nož i vilicu, ali ne i glavno jelo - rekao je Gabriele Romagnoli, direktor RAI-ja, čiji će gubici biti poprilični.
Prema procjeni Franca Carrara, bivšeg predsjednika Talijanskog olimpijskog odbora, talijanska ekonomija će na razne načine indirektno izgubiti više od milijardu eura. A u današnje vrijeme to je i više nego valjani razlog za potpuno restrukturiranje talijanskog nogometa.