Sto dana obično se naziva i “grace periodom” koji se daje za prilagodbu na novi posao ili novu sredinu. Franku Andrijaševiću nije bio potreban. Iako je ofenzivcu Rijeke danas točno sto dana otkako je potpisao za Bijele, puno manje mu je trebalo da dokaže da se radi o istinskom pojačanju za momčad Matjaža Keka.
Njegove igre i brojke to najbolje potvrđuju. Deset nastupa začinjena sa šest golova (jedan u Hrvatskom kupu) i jednom asistencijom najbolji su pokazatelj da je Rijeka dobila igrača koji je unaprijedio igru Kekove momčadi.
Da se u HNL-u, po uzoru na neka strana prvenstva, dodjeljuje nagrada za igrača mjeseca, listopad bi definitivno bio u Andrijaševićevu znaku. Osim što razigrava, njegovi su se golovi na posljednje tri prvenstvene utakmice pokazali ključnim za šampionske ambicije Rijeke.
Kekov smještaj
Prekobrojni u Dinamu najprije je “probio” Osijek u pobjedi 3:0, a onda i s dvije sjajne reakcije u maniri ponajboljih napadača današnjice riješio utakmice protiv Intera i Lokomotive i zadržao Rijeku na plus šest u odnosu na Dinamo.
- Javnost možda nije od Franka puno očekivala jer nakon odlaska iz Hajduka nije odmah napravio taj iskorak. U Lokomotivi je prošle sezone igrao dobro i zabio dosta golova, ali kako je riječ o manjem klubu od ovih ostalih i njegove su se igre manje pratile. Dolaskom u Rijeku je nastavio gdje je stao u Lokomotivi i definitivno se pokazao velikim pojačanjem budući da je u kratkom periodu napravio toliko toga - kaže Elvis Brajković, nekadašnji igrač i sportski direktor Rijeke koji se slaže da Andrijaševiću odgovara igra Rijeke, ali i da njegove igračke karakteristike pogoduju onome što Matjaž Kek traži od momčadi.
- Možemo reći da si igra Rijeke i Andrijaševićeve karakteristike odlično pašu. Pitanje je bi li mogao napraviti isto u Dinamu gdje se igra drugačije. Kek mu je našao poziciju koja mu omogućava da je stalno u napadu, stalno se zabada kao druga špica, sada je izlaskom Gavranovića igrao i prvu špicu. Riječ je o igraču za puno pozicija, mislim da može odigrati sve od defenzivnog veznog do napadača, sjajan osjećaj za gol, vrhunski osjeća i koristi prostore, opasan je na prekidima i zbog toga zabija golove. Definitivno ima sve potrebno da bi bio igrač prevage.
Brajković vrlo bitnim faktorom za Andrijaševićevu potvrdu igračkog talenta smatra i klimu koju je našao u Rijeci.
- Zbog Kekovih kvaliteta i sređene situacije u klubu puno igrača ovdje uspije napraviti onaj jedan korak koji u jednom trenutku nisu uspjeli napraviti kako bi potvrdili da su igrači za visoke domete. Andrijašević je u Rijeci uspio u tome i vrlo brzo potvrdio da je pravo pojačanje - dodao je Brajković.
Sličan Moisesu
Da je Andrijašević igrač kakav je Rijeci nedostajao slaže se i Igor Tkalčević, nekadašnji branič Cibalije, Osijeka i Rijeke koji je bio dio trofejne generacije Bijelih koja je sa Scorijom i Skočićem prije desetak godina osvojila dva Hrvatska kupa.
- Riječ je o trkaču, znalcu, igraču s osjećajem za vrijeme i prostor te odličnim udarcem. Može biti i razigravač i strijelac, a u zahtjevima koje Kek stavlja pred momčad motoričan igrač poput njega sjajno se uklopio. Kek voli igrače koji se ne skrivaju, nego se nude u igri, kojima nije problem uklizati, koji igraju u oba pravca... To možda Rijeka nije imala na ovoj poziciji.
Po igračkim karakteristikama Andrijaševića se može usporediti s Moisesom, Brazilcem koji će, po svemu, sudeći s Palmeirasom osvojiti naslov prvaka Brazila, i koji je na početku sezone 2014/15., uz Kramarića, bio jedan od ključnih igrača Rijeke. Iako je igrao u oba pravca, za razliku od Andrijaševića nije toliko zabijao.
- Slažem se da je Franko sličan Moisesu. Kada je bio spreman, Moises je isto bio igrač prevage, ali je često imao problema s ozljedama. Andrijašević će, ako bude zdrav što mu od srca želim, zajedno s Gorgonom biti lokomotiva koja vuče ovu Rijeku. Po govoru njegova tijela se vidi da je pravi profesionalac i da će biti jako bitna karika u Rijekinom pohodu na naslov prvaka - zaključio je Tkalčević.