Romeo Jozak primio se posla tehničkog direktora HNS-a s najavom “Napravit ćemo nogometnu bibliju, knjigu s unificiranim programom rada u mlađim uzrastima“, a jučer se oprostio s tim mjestom predstavivši je u Zagrebu. S njim i Ivan Kepčija, zamjenik direktora Dinamove škole nogometa, koji je dao veliki obol.
- Ako ijedna riječ iz ove knjige bude upotrebljena u korisne svrhe, svoju sam misiju ispunio - kazao je Jozak, ponudio informaciju da takva djela o razvoju ima samo sedam europskih zemalja, ali i SAD i Australija, primjerice. Na 230 stranica autori su nastojali na stručan način educirati trenere kako raditi s djecom i mladima, od temelja, preko tehnike, taktike, principa i zahtjeva tijekom utakmice, faze razvoja, metodolgije, periodizacije, kriterija selekcije… Bit će prevedena na engleski i kineski jezik, možda i još koji.
Predgovor je djelo Zorislava Srebrića, koji je, kao i HNS, uputio telegram čestitke Osijeku za rođendan, a Jozak, koji je od 1. ožujka sportski direktor Dinama, kazao je da će škola Modrih sigurno raditi po tom programu, dok za ostale ne zna.
- Volio bih da to krene kao direktiva HNS-a. No, klubovi nisu obvezni to slijediti. Teško ih je natjerati i prisiliti, taj problem imaju i u Njemačkoj.
Dosta administracije
Rekao je da se radi zapravo o nastavku, trećem djelu nakon Gabrijelićeva iz 1967. godine i Dujmovićeva iz ‘80-ih. I tada su novinari krenuli s pitanjima iz šire tematike. Prvo je kolega konstatirao: “Bit ću malo zločest, ali kakve Dinamo ima probleme s razvojem igre jeste li jednu knjigu poklonili Ivaju Petevu?“
- Nisam. Poklonit ću mu, ali ne bih volio da se to prokomentira kao poklon iz kurtoazije ili cinizma, nego stvarno prijateljski - odgovorio je Jozak.
Drugi je kolega kazao: “Poznato je da sportski direktori u Dinamu redovito gledaju kako da uskoče na trenersku klupu. Imate li takve ambicije?” Na to je odgovorio:
- Imam ambicije, ne kažem da ne postoje, sam sebi bih zabio autogol kad bih to rekao, postoje ambicije za takvim stvarima u perspektivi. To da - otkrio je Jozak. Pomoćni trener je bio svojedobno Iliji Lončareviću na više adresa, prvi još ne.
Zašto je napustio HNS?
- U ovoj sam funkciji nailazio na ograničenja, ne smiješ ono, pa ne možeš ono… Sreo sam Aleksadera Čeferina, sada predsjednika UEFA-e, prije pet mjeseci, pruži mi ruku i kaže - a ti si onaj Jozak koji malo sjedi na klupi reprezentacije, pa ne sjedi… To je očigledno otišlo izvan naših granica. Uglavnom, dosta sam ušao u administraciju, moj se posao svodio da sam od deset stvari u danu, u osam slučajeva morao slati papire, jako malo sam se bavio razvojem nogometa. Iz toga razloga, kad su počeli razgovori s Dinamom, vraćen sam u ring, neću više biti izvan ringa, zanima me nogomet u punini, a ne administracija. Vidim ovo svojim velikim iskorakom, htio bih da Dinamo bude ozbiljan klub u Ligi prvaka, obećavam da ćemo nastojati što prije skinuti tu karmu da nismo prezimjeli u Europi.
Dobio je pitanje i o kaznenom udarcu za Modre u Vinkovcima.
- S tribina je izgledalo kao da je saplitanje, na snimci sam vidio da nije bio jedanaesterac.
Na kraju je govorio o odnosima s Antom Čačićem, koji ga je i udaljio od svoje klupe A vrste.
- To je opjevana tematika. Mi nismo niti generacijski, niti društvom, niti mentalitetom bliske osobe, no funkcionirali smo korektno. Mediji su tu napravili dosta štete jer stvorena je percepcija da sam desna ruka, mentor, tutor, da kontroliram popise igrača... Ne treba to meni u životu. Dakle, Čačić i ja ne pijemo kavu zajednom, ali na profesionalnoj razini je suradnja bila dobra.