Edoardo Reja je kod kuće, u Italiji, kod Gorizije, u Ločniku što bi rekli Slovenci, to je njegovo mjesto Lucinico... Tu talijanski trener, a zapravo Slovenac provodi dane u izolaciji i čuva se od koronavirusa koji je i njemu prekinuo aktivnosti. Bivši trener Hajduka, evo već deset godina da je bio u Poljudu i onda otišao u Lazio. Sad je aktualni izbornik Albanije. U stožeru su s njim njegov standardni pomoćnik Gigi Febbrari, dvaput u Hajduku, ali i Sergio Porrini, bivši branič Juventusa.
- Pronto, kako ste – odgovara signor Edy i uvijek se razveseli pozivu iz Splita. Hajduk mu je neizbježna tema, pa odmah započinje s „bijelima”.
- Pratim ja sve, posebno što je sad kod mene Ismajli, odličan stoper, a htio sam zvati i ovog malog, lijevog beka, da, Francesco Tahiraj bi dobio poziv samo da zaraza nije zaustavila natjecanja. Zaslužuje da ga pratim. Na prvu iduću prijateljsku utakmicu smjeram i njega zvati - kaže Reja za Slobodnu Dalmaciju.
Odmah na prvi balun s misterom:
- Pratim Hajduk, uvijek je tu blizu pri vrhu, ali ne može još napraviti iskorak na vrh. Šteta, takva energija publike koja je posebna, kao Napulj, pa da se ne poklopi s boljom situacijom oko prve momčadi. Pratim i Tudora, uvijek sam vjerovao u njega. Davno mi je bio pomoćnik i predskazao sam mu lijepu karijeru. Zasad mi je još uvijek nedorečen, treba pravi pečat, stekao je iskustvo u Grčkoj, Turskoj, Italiji, sad bi u Hajduku trebao spojiti trenerski nerv i svoju osobnost u pobjednički miks. Ja mu to od srca želim.
Čujete li se s nim?
- Povremeno.
Je li vam on preporučio Tahiraja?
- Ne, ne, mi imamo veliku banku podataka o svim albanskim igračima diljem svijeta, o svakome tko bi potencijalno smio zaigrati za Albaniju. Na primjer i o Makedoncima koji su Albanci. Tako stvaramo kompletnu sliku.
A Ismajli?
- On je već standardan i jedan od najboljih stopera što može biti. Podsjeća me na Chiellinija. Ima „grintu” što mi kažemo, borbenost. Mora raditi na tehnici. Preporučio bih Tudoru neka mu ne potiče dodatno agresiju, neka vrijeme posveti popravljanju tehnike. Može Ismajli daleko dogurati.
Kako vi provodite dane?
- U vrtu oko svoje kuće, pravi sam „đardinijere”, vrtlar. Sa cvijećem. Uzgajam azaleje. Njima se bavim. Kod kuće sa suprugom Livijom.
A kći?
- Elisabetta je u Trstu, radi i nismo se vidjeli više od mjesec dana. To nije daleko, naravno, ali ne putuje se, držimo se karantene i ne viđamo se.
Kad će „calcio” krenuti, svi se nadaju, ali...
- Nije dobro. Još uvijek ima puno umrlih i novih slučajeva zaraze iz dana u dan. Međutim, pritisak je velik da se cirkus nogometa nastavi, gura ih zarada, televizija. Evo i ja se mislim hoću li otkazati pretplatu Sky na sve utakmice, koliko ću još čekati? Ali, lako je za to. Ne smije žuriti.
Čitamo i mi dosta polemike?
- Pitanje je kako će se nogometaši ponašati kad počnu treninzi, recimo Sampdoria je imala čak devetoricu zaraženih. Nitko ne zna kako će se ponašati organizam nakon korone. Posljedice na pluća i srce velika su nepoznanica i mogu biti znatne. Tko zna s kakvim ćemo se slučajevima sresti. Ako se krene prerano, novi slučaj zaraze i sve iznova?! Zatim treba obaviti sva testiranja, dezinfekciju objekata, pa igranje bez publike. Sve su to užasne vijesti s kojima se nogomet suočava. I sport u cijelosti.
Upire se u nastavak sezone, a Brescia je rekla da neće nastaviti?
- Ah neće, to je njihov predsjednik Cellino. Poznam ga dobro. On uvijek mora pjevati mimo zbora, svoju ariju. Svi jedno, a on će drugo. Samo da je različit. Ja znam da je teško i u gradu Bresciji ima puno preminulih, ali ako cijela liga krene...
Vi ste kao mladić, u formi, ne vide vam se godine, da ne kažemo da ste u rizičnoj skupini sa pardon 74 na leđima?
- Ha, ha, hvala na komplimentu a čuvam se i ja da ne izlazim iz kuće. Poslušno pratim upute. I želim da sve brzo završi. Vi ste kao i moji u Albaniji, nude mi ugovor do 2024...
Baš smo htjeli pitati u kakvim ste dolje odnosima?
- Pokrenuli smo cijeli stožer i brigu o svim uzrastima, moj Gigi uvijek uz mene i Sergio Porrini s nama. Zadovoljni su i kažu evo ugovor još četiri godine. Ma polako, vi želite da umrem na klupi (smije se). Ne, rekao sam, svakih šest mjeseci ćemo se vidjeti, dogovoriti za nastavak. Polako. Tu smo, ali ne treba sad produžavati tako dugo.
Albanija je s vama napravila čvrste korake naprijed?
- Perspektivna su nacija, daroviti u nogometnom smislu, samo im treba taktičke obuke. Gigi ih priprema kondicijski, Porrini ih uči obrani, ja sam više za napadački dio i da sve objedinim. Imaju mentalitet i entuzijazam. Dolje je i Ervin Bulku angažiran, spomenemo i Hajduk, on je došao koji mjesec poslije mene. Nego, recite vi meni, kako mene pamti splitska publika?
Mora po dobru. Vi ste udarili temelj one godine uzleta sve do Europske lige. Podigli ste momčad sa 14. na 7. mjesto, to uvijek spominjemo. Došli ste kad su imali dva boda iz četiri utakmice.
- Hajduk je za mene uvijek na posebnom mjestu. I kad budem po Jadranu na ljetovanju, pa me zaustave, prepoznaju putem. Da, uvjeren sam da sam stavio fundament na pripremama u Marbelli, a onda je stigao poziv iz Lazija. Deset godina je već prošlo. Mogao sam doći još jednom, bili smo se već sve dogovorili, ali sam imao prethodnu obavezu odgovoriti Atalanti, koja me taman zvala. Malo je nedostajalo. U kontaktu sam često s Goranom Vučevićem, ostala je duboka veza...