“Dinamo zgazio Riječane i juri prema naslovu” - stajalo je na ovim stranicama prije točno godinu dana kada su Soudani i društvo iz Maksimira uvjerljivo pobijedili Rijeku i otišli na, pokazalo se, nedostižnih pet bodova prednosti. Bila je to utakmica kojoj je Rijeka u osam kola od plus četiri u odnosu na Dinamo došla na minus pet, ali u proteklih 366 dana (2016. je bila prijestupna godina) ostao i jedini poraz Bijelih u posljednjih 57 prvenstvenih utakmica.
Malo tko bi se nakon te utakmice kladio da će Rijeka u idućih godinu dana ostati neporažena u HNL-u jer bio je to ogled u kojem su se dugo branili, a onda potpuno potonuli kada je Zoran Mamić u drugom poluvremenu odigrao svoja tri džokera Ćorića, Machada i Pjacu. Da, počeli su utakmicu s klupe, dok se Rijeka tek tražila nakon dolaska Marija Gavranovića, odnosno odlazaka nekih igrača (Moises, Jugović, Radošević) koji su jesen prije jako puno značili u Kekovoj koncepciji.
Rijeka je tada igrala bitno drugačiji nogomet nego danas, na stražnji pogon rekli bismo, budući da prema naprijed nije imala napadački potencijal kakvim danas raspolaže ili ga barem nije koristila u dovoljnoj mjeri. Zapravo, najveća razlika se očituje u tome što su srce riječke igre bili veznjaci (Močinić, Maleš, Radošević, kasnije i Brezovec) kojima kreacija nije u prvom planu, danas je priča drugačija, Bradarić i Mišić (i Maleš) kontroliraju igru u oba pravca, u velikoj mjeri i zahvaljujući napadačkom kvartetu koji je svojom agresijom i visokim pritiskom prva linija riječke obrane.
Trener na udaru
Nakon tog maksimirskog poraza Matjaž Kek je bio na udaru kritika, slovenskom strategu se spočitavalo da igra defenzivno iako, treba i to iskreno kazati, Rijeka u tom trenutku igrački nije bila na razini Dinama, bez obzira što je dobrim dijelom jeseni igrala na visokoj razini. Na kraju krajeva, Kek na klupi nije imao igrače poput Pjace ili Ćorića čiji ulazak može promijeniti utakmicu pa se oslonio na ono što ima.
- Nogomet se sastoji od poraza i pobjeda, možda se dogodilo u glupo vrijeme. Ako se netko digao u tom nisu bez poraza sada je vrijeme da se spusti na zemlju - govorio je nakon poraza u Maksimiru Marin Tomasov, dok je Soudani uživao u još jednom derbiju kojeg je odlučio.
- Nitko nema alibi za ovako ružan poraz. Očekivanja su bila velika i zato je i razočaranje veliko. Na kraju 3:0 izgleda vrlo ružno i svatko od nas treba preuzeti svoj dio odgovornosti - govorio je Matjaž Kek.
Sjećanje na tu utakmicu i ono što je Rijeka prikazala u Gradskom vrtu apostrofira nevjerojatnu metamorfozu koju su doživjeli Bijeli u tom periodu. Na kraju, nešto o tome govore i ove 34 uzastopne utakmice bez poraza (26 pobjeda, osam remija) u kojima Rijeka igra nogomet koji se temelji na nekim potpuno drukčijim postulatima nego prije godinu dana.
Od defenzive i obrambenog bloka Rijekin je forte postao napad, igra u kojoj svi napadaju i svi se brane, što je dovelo do toga da Bijeli igraju najbolji nogomet otkako je HNL-a. Brojke i pozicija na ljestvici danas to najbolje ilustriraju, dok se te nedjelje na Maksimiru ionako malo tko sjeća.
RIJEKIN PRVENSTVENI NIZ BEZ PORAZA KROZ DVIJE NATJECATELJSKE SEZONE
Sezona 2015/16.
Rijeka - Hajduk 1:0
Split - Rijeka 1:2
Rijeka - Osijek 2:1
Istra 1961 - Rijeka 0:1
Rijeka - Inter 4:0
Slaven Belupo - Rijeka 0:0
Rijeka - Zagreb 3:0
Lokomotiva - Rijeka 0:1
Rijeka - Dinamo 0:0
Hajduk - Rijeka 1:2
Rijeka - Split 0:0
Osijek - Rijeka 1:1
Rijeka - Istra 1961 2:0
Sezona 2016/17.
Split - Rijeka 0:3
Rijeka - Istra 1961 4:1
Osijek - Rijeka 0:1
Inter - Rijeka 1:1
Rijeka - Lokomotiva 1:0
Hajduk - Rijeka 2:4
Rijeka - Slaven Belupo 2:0
Cibalia - Rijeka 0:0
Rijeka - Dinamo 5:2
Rijeka - Split 2:0
Istra 1961 - Rijeka 0:2
Rijeka - Osijek 3:0
Rijeka - Inter 1:0
Lokomotiva - Rijeka 0:2
Rijeka - Hajduk 2:1
Slaven Belupo - Rijeka 0:0
Rijeka - Cibalia 2:0
Dinamo - Rijeka 1:1
Split - Rijeka 0:2
Rijeka - Istra 1961 1:0
Osijek - Rijeka 2:3