Napad na Marija Cvitanovića, prije toga i metak na Zdravka Mamića, Ladićeva ovrha i blokiran račun. Iako je Dinamo prvi na ljestvici, iako još nema poraza ove sezone, činjenica je da je nogomet zadnjih dana u Maksimiru sporedna tema. Ali to je i prava prilika za razgovor s Tomislavom Svetinom, glavnim direktorom Dinama. Započnimo napadom na Marija Cvitanovića.
- Na taj događaj gledam kao prijatelj Marija Cvitanovića. Sigurno da nije ugodno kad se nešto dogodi osobi iz tvoje blizine, iznenadi te to, šokira, uznemiri... Ali puno više uznemiruje činjenica da se to dogodilo u ovakvom okruženju, koje kreira politika, gdje se i u Saboru promovira govor mržnje. Evo, ja pitam sad ovako: da je na bolskoj Rivi bio pripadnik nacionalne manjine, konkretno Srbin, i da ga je udario pripadnik navijačke skupine koja skandira “Srbe na vrbe”, ili da netko od navijača udari nekoga od sudionika gay pridea, kako bi se ti slučajevi tretirali? Isto je, to je čin iz mržnje, ali ga se gleda drugačije. Zašto? To je ono što više zabrinjava od samog čina. Sablažnjava me kad od intelektualaca čujem “da, ali...”. Znate, kad su se progonili Židovi u Njemačkoj, puno je tamošnjih intelektualaca reklo “možda nije u redu, ali oni su urušili svijet, oni su ubili Isusa”. Uvijek možete naći izgovor. Recimo obiteljski nasilnik tuče ženu, a vi kažete “da, nije u redu, ali ona je išla na frizuru, a nije mu napravila večeru”. Tu postavite novu tezu i počne se o tome pričati umjesto o samom činu nasilja. Ukratko, kad čujete “ali”, to je problem. Tako se može razgovarati “u kafani”, ali kad tako govore odgovorni ljudi, onda je to problem.
Jeste li zabrinuti za sebe i svoj život?
- Mi u klubu živimo normalan život, iako naravno da te sve to uznemiri. Ali puno me više brine to okruženje, okolnosti u kojima dolazi do takvih stvari. Ja se nadam da će policija pronaći počinitelje, ali da će se stvoriti atmosfera gdje takvo ponašanje neće biti poželjno i počinitelji neće biti amnestirani.
Ove jeseni nema Europe, a nema ni transfera. Možete li nam otkriti plan za Dinamovo preživljavanje?
- Glupo je govoriti o preživljavanju kad do kraja ove sezone, do sredine kolovoza, trebate dobiti još 20 milijuna eura na račun. Ako su igrači ovdje najbolje plaćeni i rade u najboljim uvjetima, onda nema govora o “preživljavanju”. Kako će Dinamo živjeti? Kao i dosad, promovirat će svoje igrače, radeći na terenu sve da bude najbolji, ulažući puno u nogometnu školu, da dođu opet igrači koji će igrati u reprezentaciji. To je naša sudbina, ali ne samo naša. Jedino se nas gleda u drugom svjetlu. Evo, jedna paralela: kad mi prodamo igrače, onda je to loš potez, a kad drugi prodaju, konkretno Hajduk Vlašića, onda je to najbolji posao u povijesti, “prodali smo Vlašića i idemo po titulu”. Različiti su kriteriji. Rijeka ima lijepu priču, a dužna nam je 10 milijuna kuna, Hajduk ima prekrasnu priču, puno publike, a zaostaje devet bodova. I to traje godinama.
Ajmo sad na “slučaj Ladić”. U početku procesa bili ste njegov odvjetnik, podizali ste za njega tužbu, sad je osporavate?
- Ja sam bio njegov odvjetnik kad je podigao tužbu, no 2005. sam otišao iz odvjetništva i otada nismo imali apsolutno nikakvu komunikaciju sve do sad. Presuda je više puta bila nepravomoćna u korist Dinama, pa u korist Ladića, konačno je presuđeno u Ladićevu korist. Mi smo komunicirali, ali nismo uspjeli dogovoriti sastanak i Ladić je pustio ovrhu i blokirao nam račun. Nismo u tom trenutku imali dosta sredstava na računu, jednostavno, ovrha ide po ovršnom zakonu. Svi koji se pitaju što se dogodilo samo trebaju pročitati par članaka.
Ali kako to da Dinamo nema milijun eura na računu? A stalno se ponavlja priča da je pun k’o brod?
- Prošle smo godine ostvarili rekordne prihode, oko 500 milijuna kuna, ali to ne znači da je Dinamo 1. siječnja 2017. na računu imao 500 milijuna kuna. To znači da smo dogovorili toliko vrijedne poslove, ali smo i dogovorili da se taj novac u našu blagajnu slije u 24 mjeseca. U trenutku kad je Ladić pustio ovrhu, mi taj novac nismo imali. Ali smo povukli neka druga sredstva i riješili problem. Sad ću vam nešto otkriti.
Što?
- Možda nam račun ne bi ni bio blokiran da nam je Rijeka platila 50 posto od Andrijaševićeva transfera! Rijeka nam je to trebala uplatiti do 15. srpnja, ali smo uvažili činjenicu da igraju Ligu prvaka, htjeli smo uđu jer je to dobro za hrvatski nogomet i nismo im htjeli remetiti mir. Pristali smo da plate do 31. kolovoza. Nažalost, Rijeka to nije platila do danas. Da smo imali taj novac, on bi se povukao na taj prijelazni račun.
Laički gledano, revizija pravomoćne presude? Kad to izgovorite, zvuči nelogično.
- Postoje redovni pravni lijekovi i izvanredni, koji su pravno dopušteni. Oni ne odgađaju ovrhu. Imate recimo “slučaj Ardiles”, mi smo dobili taj spor, ali on je na reviziji dobio taj novac i mi smo morali platiti.
Opet, klub koji se hvalio punom blagajnom ovisi o Rijekinoj odšteti za Andrijaševića?
- Poslovanje nam je užasno riskantno. Mi svake godine moramo ostvariti 20 milijuna eura na slobodnom tržištu. Marketing i TV-prava su minimalni, sredstva od Grada namijenjena su za školu i održavanje stadiona, to je cca dva milijuna eura.
Mnogi ističu da je Grad vaš najveći financijer.
- Volio bih istaknuti, Grad Zagreb od Dinama na ime prireza, kad se isplate sve plaće i doprinosi, dobije preko 20 milijuna kuna. Dakle, daje nam 15, ali dobije 20. Znači, apsolutno je netočno da Grad financira Dinamo. Mi svaku lipu moramo pravdati. Da, riskantan je život, tako se živi već desetak godina. Naravno da treba imati sredstava da bi se moglo igrati Europu, da bi Dinamo osvajao naslove, izvori financiranja ograničeni su nam na transfere i igranje u Europi.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-A!