Mogao je to biti ključan dvoboj dva glavna aspiranta za naslov, a prometnulo se u ključan dvoboj hoće li nakon utakmice ostati jedan aspirant, odnosno hoće li drugi definitivno otpasti. Rijeka je u senzacionalnom naletu u 2024., jer je od zaostale utakmice u Gorici nanizala čak 9 pobjeda i jedini poraz doživjela u Maksimiru. Gol-razlika je 26:4, uz napomenu da je Sopićeva momčad, uključujući i Kup s Lokomotivom, osam utakmica sačuvala praznu mrežu. Jedini dvoboj bez postignutog gola bio je kod Dinama.
Uvjerljiv je dojam da je preokret ovosezonskog života za Rijeku i Hajduk počeo upravo u međusobnom im dvoboju na Poljudu, 28. siječnja. I to nakon što su Splićani vodili prvo poluvrijeme i djelovali uvjerljivije. U nastavku se sve promijenilo, Hajduk je nestao, a Rijeka je nabujala. Umjesto da odu na plus 6 od Rijeke te plus 7 od Dinama, splitski Bijeli su izgubili samopouzdanje.
Bio je to početak kraja liderske uloge Hajduka, a početak vodećeg statusa Riječana, što je do danas nepromijenjeno. Od tog dvoboja, četiri pobjede uz dva remija (Varaždin, Osijek) i sada dva poraza od Lokomotive i Dinama, slijed je koji ukazuje na nemoć u borbi za vrh. Sve suprotno je kod Riječana. I kad ne igraju uvjerljivo, onda su natjecateljski cinično učinkoviti, što je odraz momčadi koja je puna samopouzdanja, energije i pobjedničkog pristupa. Kako predvidjeti odnose u jadranskom derbiju s ovako dvije dijametralno suprotne atmosfere i situacije?
Dinamika ovisi o Rijeci
Postoji ona teza kako je u jednoj utakmici sve moguće, pa ona o igri velikih brojki, pa ona kako jedna pobjeda/poraz mogu sve promijeniti. Je li to primjenjivo za ovaj derbi Rijeka - Hajduk? Statistika kaže da u posljednjih 18 ligaških ogleda nije bilo neriješenih ishoda, Rijeka je slavila deset puta, Hajduk osam.
Brojke ukazuju i to da je prije dva posljednja poraza na Rujevici, Hajduk tamo imao pet uzastopnih pobjeda. No, presudna je sadašnjost, a u njoj aktualni odnosi igraju presudnu ulogu. Potpuno različita forma, (ne)kompletnost kadra, drugačija atmosfera i razina samopouzdanja. Sve je to na strani Rijeke i objektivno najviše će o njenoj učinkovitosti ovisiti dinamika derbija.
Teškoće uz pad napona
Sopić, imao ili nemao Pjacu, bit će ofenzivnije orijentiran. Format 4-1-4-1, koji se lako u defenzivi korigira u 4-2-3-1 (po potrebi u 4-4-1-1) je u svakoj varijanti ovisan o energiji koju iskazuju riječki Bijeli. Ukoliko je ona na standardnom ovoproljetnom levelu, Rijeka će djelovati moćno, agresivno i nametnut će se suparniku. No, ako na tom planu bude pada napona, onda Rijeka može imati teškoća, odnosno rastu opcije za Hajdukove bodovne ambicije.
Pritom bi splitski Bijeli morali djelovati bitno energičnije nego dosad, a pitanje je mogu li to. Za tu energiju bi presudan bio faktor “dišpet”. Da se Splićani homogeniziraju, da pokažu maksimalnu motivaciju u reakciji na teške traume u dva poraza s Dinamom. Samo tada mogu razmišljati da kompenziraju izostanke, manjak kvalitete i samopouzdanja, kao i taktičke limite, koji su prije svega prouzročeni kroničnim nedostatkom brzine (dubine) u napadu. Zbog tog nedostatka na vidjelo, umjesto vrlina, dolaze do izražaja svi limiti veznih igrača. Prkos je faktor koji Hajduk mora isukati da bi izvukao “nešto” iz ovog derbija. I to je jedino što je isključivo u njihovoj domeni, dok se u drugim situacijama ipak pita (i) suparnika.