Došli su na glavna vrata, a izašli na sporedni izlaz. Nicolas Velez i Manuel Arteaga tiho su napustili Hajduk. Glavna vijest u dolasku, a gotovo beznačajna u odlasku. Ali, nažalost, nisu jedini. Stvara se već poduža kolona onih koji su boraveći na Poljudu pokušavali napraviti ime ili barem oživjeti karijeru. Jedino što su u konačnici učinili je uzimanje novca, jer nitko nije s Poljuda otišao bez dobre otpremnine. Hoće li u identični scenarij ući i neki od novopridošlih napadača poput Gueyea ili Saida, vrijeme će pokazati.
Prije pet godina stigao je na Poljud Ivan Vuković, tada 24-godišnji crnogorski napadač koji je najavljen kao velika zvijezda za Hajduk. Plaćena je i odšteta od 250.000 eura podgoričkoj Budućnosti, ali Vuković je nakon dvije godine uz simbolični iznos transferiran u korejski Seongnam. U konačnoj ocjeni njegova nastupa smatralo se da Hajduk nije puno dao. Da nije pružio očekivano. Ali, ono što je slijedilo demantiralo je kritičare.
Vuković je u Hajduku zabio 11 zgoditaka u 49 HNL utakmica za Bijele. Učinak kakav su njegovi nasljednici u napadu samo mogli sanjati! Možda čak ni to jer, primjerice, kvartet Iluridze - Abduholikov - Velez - Arteaga, doveden u razmaku od ljeta 2013. do zime 2016., postigao je u Hajduku zajedno 2 zgoditka! Jednog je potpisao Iluridze, a drugog Abduholikov.
Velez i Arteaga nisu zabili nijedan, a proveli su polusezonu na plaći u Hajduku. Venezuelac na posudbi iz Palerma od prvog dana nezadovoljan, a Velez ozlijeđen. Tužno je zato prisjetiti se s kakvim su najavama dolazili, posebno Velez.
Nije sve u novcu
- Hajduk je doveo Veleza kao pojačanje i očekujem da će to biti - kazao je početkom siječnja za HRT tadašnji predsjednik Hajduka, Marin Brbić.
Zadovoljan je u startu bio i trener Burić koji je hvalio sportskog direktora, “Vučević je napravio dobar posao dovođenjem Veleza”. Međutim, Velez je više vremena proveo kod raznih liječnika, ponajviše izvan kluba. Odigrao je nekoliko utakmica, danas irelevantno je li pet ili šest. Otišao je nakon jedne polusezone s dvije asistencije i otpremninom za raskid ugovora u kojem se Argentinca plaćalo više od 10.000 eura mjesečno. Arteaga je bio “jeftiniji”, jer je imao status posuđenog igrača, ali odavno je jasno da su najskuplji igrači koji ne igraju, a ne oni koji imaju najveće plaće na papiru.
Do kada će se Hajduku ponavljati slučajevi poput Veleza, Iluridzea i Abduholikova, igrača koji su imali među najvećim ugovorima u klubu, a nisu baš ništa pridonijeli Hajduku? Uz njih može slobodno staviti i Milevskija, kao igrača koji je u nekoliko utakmica “zaludio” Split pa je shodno tome dobio 15.000 eura mjesečne plaće i sporazumni raskid nakon pola odrađenog ugovora, odnosno jedne sezone. Ili Ohandzu, koji se nekim čudnim spletom okolnosti liječi od sredine rujna prošle godine? Do kada ćemo analizirati takve promašene angažmane umjesto da zbrajamo koliko je Hajduk zaradio od Kouassija ili koliko je trofeja uzeo s kupljenim napadačima?
Razloga je puno, ali su jednostavni za objasniti. Prvo, nije sve u novcu, već je potrebna stručnost. Ako se više od 10.000 eura mjesečno plaća igrač poput Veleza, onda je jasno da novca ima, ali nema kvalitete angažiranih. Dakle, najvažnija je kvalitetna procjena stručnjaka, pri čemu je jasno da se neće u svakom angažmanu “pogoditi”, ali ne može se baš svaki napadač tako promašiti u dovođenju. Drugi razlog je kriterij i način dovođenja. Skautirali smo Veleza, poručio je Vučević nakon angažmana Argentinca.
Moguće je, ali skauting je rađen na video ekranu i gledala se prva liga Indije. Praćenje igrača je nužnost, u to nema sumnje. Kao što nema sumnje da Hajduk ne može tražiti “toplu vodu” u Uzbekistanu, Indiji i na takvim tržištima. Treći je razlog odgovornost koja nestaje stalnim promjenama upravljačkog i stručnog kadra. Dok nema odgovornosti, nema ni napretka. Andersson je prije tri godine doveo Iluridzea, Vučević Abduholikova, Milevskija, Veleza i Arteagu. Ali, danas je Branco za “volanom”. Što će biti kada Branco ode? Igrači koje je doveo sjest će za stol i dogovoriti s klubom sporazumni raskid.
Zna se tko plaća
- Pokušali smo u dobroj namjeri - reći će ljudi na odlasku.
- Ali, mi plaćamo dugove prethodnika - uzvratit će novo klupsko rukovodstvo.
I tako unedogled. Do kada će se onda ponavljati razni Velezi i Arteage? Dok ne bude kontinuiteta upravljanja, financiranja i kontinuiteta stručnog rada, jer shodno sa svim navedenim, ide i odgovornost. Zvuči previše jednostavno za kompleksnu situaciju Hajduka, zato ćemo još neko vrijeme gledati pokušaje da se Milevskij vrati u najbolje godine, da Abduholikov postane “uzbekistanski Ronaldo”, a Velez “novi Suarez”. I sve će to Hajduk dakako plaćati.