Dva razgovora s Damirom Miškovićem u samo 24 sata trebali bi biti najveća potvrda da se u Rijeci nešto nesvakidašnje događa.
- Ha-ha... Pa nismo li korak do naslova prvaka? Prvog u povijesti? - nasmijao se Rijekin predsjednik, da bi potom u nešto ozbiljnijem tonu nastavio:
- Vidim da ostajemo bez Andrijaševića, Vešovića, Ristovskog... Odlazi nam i trener Kek. Blago meni, još ćemo se raspasti na koncu. No, barem smo na prvim stranicama, na naslovnicama, što je prije četiri godine bilo nezamislivo. Nije li to znak da smo napravili nešto veliko? A ovo što se piše običan je folklor na koji se očito i ja moram naviknuti.
Mandarića nikad vidio
Ima još jedna novost, veća od svih koje ste naveli. Navodno ste spremni prodati klub gospodinu Milanu Mandariću, bivšem vlasniku Portsmoutha, te aktualnom vlasniku Olimpije?
- Mandariću prodajem klub? Znate li da tog čovjeka nikada nisam ni vidio ni čuo, znam tek da je Olimpija ljetos htjela Solomona i Kvržića. Pa do kuda će ići te priče? Imamo pet bodova prednosti četiri kola prije kraja, gradimo još jednu tribinu, promijenili smo krvnu sliku hrvatskog nogometa koja je sada mnogo bolja, radimo iskorak na svim područjima... Iskreno, ne znam više što bih rekao.
A da vam se javi Mandarić ili neki drugi ozbiljan kupac, kako biste reagirali?
- Hm... Svi znamo da svaki klub ili svaka tvrtka imaju svoju prodajnu vrijednost. Ima je i Rijeka. Pojavi li se netko tko će klubu jamčiti bolju budućnost od one koju ja kao predsjednik mogu osigurati, naravno da ću pristati na promjenu vlasničke strukture.
Klub sam sebe hrani
Što zna jamčiti bolju budućnost?
- Kada je Social Sport kupio Rijeku, odmah smo naglasili što su nam prioritetni ciljevi u klubu. Osoviti klub na noge, napraviti infrastrukturu i dovesti ga u poziciju da sam sebe može održavati. Realno smo sva tri cilja odradili u ovih pet godina. Možda netko ne zna, ali Rijeka već godinu i pol dana sama sebe financira, nema više donacija od Social Sporta. Takav je jednostavno način rada Social Sporta. I u vrijeme dok je novca bilo mnogo više radilo se isključivo na taj način, jer novac nikome ne pada s neba i nitko ozbiljan neće se s njim razbacivati. Social Sport je u pet godina u Rijeku ugradio oko 50 milijuna eura i to je ogroman novac. No, klub je na nogama i sada sam sebe mora hraniti, a to donosi i određena financijska ograničenja.
Pretpostavljamo da budžet onda ostaje na razini 10-ak milijuna eura i za sljedeću sezonu?
- I za sljedeću, a nadamo se i za one iza nje, a koliki će biti, nažalost, ovisi samo o tome koliko ćemo dobro transferirati igrače. U Rijeci ne postoji izvor prihoda koji stavljate u sigurne stavke, a to je jako ograničavajući faktor. Sigurne stavke su TV prava, sponzori i pretplatnici, a mi od svega toga imamo minimalnu zaradu koja nam ne pokriva ni pet posto budžeta. I od svih u ligi samo Hajduk tu radi određeni iskorak i svaka mu čast na tome. A što je najgore, nije baš da vidim prostor da se neke stvari pokrenu, jer državu očito nije briga za vrhunski sport.
Nema nerviranja
Dakle, eventualni bi kupac trebao Rijeci osigurati stabilna sredstva nužna za novi iskorak?
- Tako je. Mi smo u svom ugovoru ispunili ono što smo jamčili i to je dovoljno za Rijeku koja je jako konkurentna u Prvoj HNL, koja će biti i prvak. No, za pravu konkurentnost u Europi trebam nam 30-ak milijuna eura, a mi ih nemamo. Niti je realno da ćemo ih u nekoj bližoj budućnosti imati. Social Sport ih ne može osigurati, ali ako ima netko tko to može i tko je to spreman ugovorom jamčiti, naravno da ćemo se maknuti u stranu i pustiti mu da nastavi sa zidanjem još jače Rijeke.
Trebaju li se Rijekini igrači zabrinuti da će Mišković i Social Sport napustiti?
- Naši navijači se samo trebaju veseliti i uživati u našim igrama, u pobjedama, u svemu što radimo, jer to je na ponos svih nas zajedno. Nismo li i prošle godine prodavali igrače pa je krenula priča da smo ‘presušili’, da počinje naš pad. Tada sam, sjetite se, poručio navijačima da će gledati Rijeku bolju nego ikada. Tako je i bilo. Zato nema nerviranja. Neka piše što već tko hoće, ali Rijeka ima svoj put s kojega neće skrenuti. A ako ima onih koji misle da je to loš put, neka samo pogledaju što smo sve napravili u pet godina...