Razočarani su Islanđani izlazili iz svlačionice pod Jugom, neki s kutijom ‘Domaćice’ u rukama, neki i s dvije. Valjda za svaki gol po jednu. I, bez obzira na poraz, koji im očito nije dobro sjeo, svaki od njih stao je pred novinarima, rešetali su ih Islanđani koliko su htjeli, oni su stajali i mirno odgovarali na pitanja, čekao je i autobus, sve dok zadnji ispitanik nije rekao i zadnju riječ. Znaju što je red, imaju kulturu.
- Bilo je bolje nego 2013., tada nismo imali nikakve šanse. Ovdje je dojam da smo mogli napraviti više - prepričao nam je jedan islandski kolega sukus razmišljanja u njihovim redovima, novinarskim, igračkim, navijačkim, a i sami igrači govorili su slično.
- Bili smo dobri, ali smo na kraju nesretni zbog rezultata - kazao je Ragnar Sigurdsson, dok je Birkir Bjarnason govorio u sličnom tonu, ali i dodao:
- Ne znam je li se to vidjelo s novinarskih mjesta ili na TV-u, ali mene je Mandžukić udario laktom u glavu, to je mogao biti kazneni udarac. Ta bi odluka sigurno promijenila tijek susreta. Primili smo golove koje nismo trebali primiti, dobro smo stajali, imali i neke prilike, odlazimo iz Zagreba opet praznih ruku. Znali smo i prije da je Hrvatska najbolja u našoj skupini, sad zaostajemo tri boda, ali ne predajemo se, ima još utakmica do kraja.
Gylfi Sigurdsson pohvalio je hrvatski vezni red:
- Oni imaju tri-četiri magična igrača u sredini terena, teško im se suprotstaviti. Ali, sve u svemu, izgledali smo dobro, pogotovo u samom početku. Prvi gol nas je presjekao, a u drugom dijelu nismo bili tako dobri. Ipak, iako sad zaostajemo tri boda, izgledi za plasman na SP i dalje su nam veliki.