Ujednom se svi slažu, Lovre Kalinić (26) u velikoj je formi. Imponirala je u Belfastu njegova sigurnost na svakoj lopti. Pokupio je sve visoke i niske, istrčavao u ulozi “trećeg beka” kada je trebalo “očistiti” situacije u igri nogom. Vratar koji cijeloj momčadi ulijeva silno samopouzdanje čak i kada nema potrebe za nekim spektakularnim obranama. Takav je bio Lovre Kalinić u dvoboju Vatrenih sa Sjevernom Irskom.
- Svi kažu da nisam nikada bolje izgledao. Moram priznati, naslušao sam se pohvala zadnjih dana, ali teško mi je pričati o samome sebi. Činjenica je da sam se osjećao moćno i spremno, a kada si spreman lakše procjenjuješ situacije. Ali, ne razmišljam više o Belfatsu. Utakmica je završila, pobijedili smo i potpuno sam fokusiran na Hajduk i naš današnji susret s Lokomotivom - kazao je Kalinić bez ikakve euforije.
Naučio je odavno u životu da se ne živi od jedne utakmice. Bila dobra ili slaba, treba uvijek gledati sljedeću. No, ipak ćemo se zadržati još malo na Vatrenima. Između pet nastupa u reprezentaciji, je li Belfast najbolji u osobnom izboru?
- Za mene je prvi nastup uvijek najupečatljiviji. Ostat će Argentina zabilježena za vječnost, ostat će u mom srcu. Ali, ovo je prva utakmica bez primljenog pogotka u dresu Vatrenih, zato ću je sigurno dugo pamtiti.
Nije lako vrataru “broj dva” ostati bez primljenog pogotka na utakmici Vatrenih, jer uglavnom se šansa dobije u prijateljskim dvobojima gdje igra kombinirana selekcija. S igračima koji rijetko dobivaju priliku, s momčadi koja često prvi i zadnji put istrči zajedno.
- To je teoretski točno, ali protiv Sjeverne Irske nije bio takav slučaj. Od debitanta Bradarića, koji je imao prvi nastup, do svih ostalih, reprezentacija je djelovala dominantno i uvjerljivo. Kompletna se ekipa homogenizirala, svi smo izgledali kao da igramo niz godina zajedno. Nije se ni osjetila razlika je li igra prva ili druga momčad. Ali to je i logično, jer nitko nije slučajno dobio poziv za Vatrene. Svi imaju zasluge u svojim klubovima i zasluženo su u reprezentaciji, što su, uostalom, dokazali u Belfastu.
Tri pobjede u nizu
Što je poručio izbornik Čačić nakon Belfasta?
- Što će nam reći, nego da smo ispunili njegova očekivanja. Nijednog trenutka nije sumnjao ni u jednog od nas.
Veliki je to plus za Vatrene, jer konkurencija se pojačava u ionako snažnoj selekciji koja je odlično otvorila kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Hrvatska je od starta opravdala ulogu favorita?
- Tri pobjede zaredom i to bez primljenog gola veliki su poticaj za nastavak kvalifikacija. Nitko ne bježi od uloge favorita, ali nema razloga za opuštanje. Duge su kvalifikacije, puno je još jakih utakmica i potvrđivanja našeg prvog mjesta u skupini, jer svi su željni skinuti Hrvatsku s trona. Zato idemo dalje, jednu po jednu. Bitno je da imamo odlično ozračje u reprezentaciji, da smo u pozitivnoj seriji.
Kada već spominjemo konkurenciju među Vatrenima, jasno je da je Subašić i dalje neprikosnoveni “broj 1”, a nasljednik je također siguran. Lovre Kalinić strpljivo čeka svoj red....
- Ne mogu ja pričati o tome hoću li sutra biti na golu reprezentacije ili će se možda šansa pružiti nekom drugome. Budem li i dalje dobro branio, budem li na vrhunskoj razini, jasno je da će jednog dana reprezentacija moći od mene očekivati puno. Kada dođe moj red, pokušat ću iskoristiti priliku.
Strpljivost je Kalinićeva vrlina. Ne samo u reprezentaciji, nego u kompletnoj karijeri. Jer, strpljivost i upornost dovele su 26-godišnjeg čuvara mreže do “jedinice” u Hajduku, do dresa reprezentacije Hrvatske. Nema slučajnosti. Sve je išlo postupnim putem, čak i težim nego inače.
Pun motiva
- Istina, imao sam puno teških trenutaka. Nije lako otići iz velikog kluba u Junak, Novalju ili, primjerice, Karlovac. Ali, to je bila moja životna škola. Nekome se prije otvori prilika, a ja sam morao zaobilaznim putem. Ne, ne žalim se. Na posudbama sam sazrio u glavi, vidio sam gdje sam, u kakvom sam velikom klubu. I uvijek sam bio pun motiva za povratak. Prošao sam Prvu i Treću ligu, naučio neke stvari u životu puno više cijeniti nego sam to prije radio.
Kada se o karijeri Lovre Kalinića govori, onda je Aston Villa nezaobilazna tema. Transfer je ostao na korak do realizacije, ispriječila se famozna radna dozvola, ali kada se pogleda s vremenskim odmakom, dođe se do zaključka da je neodlazak u Aston Villu još više podigao motivacijski segment u vašem radu.
- Priča s Aston Villom definitivno me učinila jačim. Karakterno i psihološki. Vjerojatno bi mnoge takva priča vratila korak unatrag, ali ja sam prošao previše uspona i padova u životu da ne bih znao procijeniti situaciju. Kada padneš, rijetki su uz tebe, a kada si na vrhu, svi su uz tebe.
Ne kaže se slučajno “pobjeda ima sto očeva, a poraz samo jednog”.
- Da, znam, zato mi je Aston Villa bila velika škola.
Tko bi tada početkom veljače mogao i zamisliti da će nakon nerealiziranog transfera u Aston Villu vratar Bijelih upisati najbolju godinu karijere. Nećemo kazati godina iz snova, jer još ima prostora za napredak, ali u kalendarskoj 2016. triput je branio za Vatrene, s reprezentacijom bio na prvom velikom natjecanju, a u Hajduku potvrdio status prvog igrača kluba.
- Četiri godine branim, nakon svih oscilacija od vrhunskih izvedbi do nekih slabijih, morao je doći kontinuitet forme. Jednostavno, igrač sazrije. Da, ponekad jednostavno i Bog nagradi rad i upornost.
Rijeka igra najbolje
Odakle dolazi snaga, odakle stiže motiv za stalne uspone nakon teških situacija u karijeri. Jer, bilo je nekoliko prijelomnica gdje je karijera mogla davno prije otići strelovitom uzlaznom putanjom.
- Jak si koliko se puta uspiješ podići kada padneš. To je geslo kojim se vodim. Hvataš se u životu samo za pozitivne stvari. Sve ovisi o čovjekovoj osobnosti. Gledam pozitivno na život, jer nikad ne znaš što ti život donosi. Pozitiva mi daje snagu, a rad i kvaliteta uvijek isplivaju na površinu. Možeš imati kvalitetu, ali bez rada si nitko i ništa.
Sjećamo se, kada je Subašić odlazio iz Hajduka prije četiri i pol godine, nadao se Kalinić mjestu prvog vratara. Branio je tada u reprezentaciji Hrvatske U-21, bio velika nada Bijelih, ali opet je morao na posudbu u Karlovac. Čekao je potom još godinu i pol dana kako bi stao na vrata Bijelih. Lako se danas prisjetiti tih dana kada Kaliniću dobro ide....
- Tada nije bilo jednostavno. Međutim, nisam se predao. Čekao sam novu priliku. Kroz moju karijeru bilo je tih uspona i padova, bilo je i nerazumijevanja od ljudi koji su nekoć bili u klubu. Jer, jedno su pričali, a drugo radili. Međutim, nisam posustao. Moraš uvijek dignuti glavu, vjerovati u sebe i ići dalje.
Dobro je to naučio i u Hajduku u protekle četiri sezone. I kada ne ide sve po planu, treba biti velik i nastaviti dalje. S četvrtog mjesta ulaze Bijeli u završnicu jeseni. Nije baš uobičajena pozicija za Hajduk.
- Osijek nikada nije bio ovakav, imaju kvalitetu više u odnosu na prošle godine. Rijeka je izgubila samo četiri boda u 15 utakmica i jasno je da je trener posložio ekipu na najbolji način. Ali, to je ujedno i projekt koji traje dvije-tri godine i sada su svi u najboljoj formi. No, držim da je primarno što se vidi rukopis trenera i mora se priznati da Rijeka trenutačno igra najbolji nogomet.
Mercato ne opterećuje
Daleko je još proljeće, jer između dva dijela, u zimskoj stanci, slijedi novi mercato. Jesu li nastupi u reprezentaciji već ostavili traga na europskom tržištu, jer zna se da je Kalinić najatraktivniji eksportni “produkt” Hajduka.
- Već tri godine sam na tržištu kao i svi moji suigrači. Zato o mercatu uopće ne razmišljam. Odgovor je uvijek isti, kada dođe prijelazni rok i ako stigne ponuda koja zadovoljava klub, sjest ćemo i dogovoriti se. Činom potpisa novog ugovora s Hajdukom do 2021. godine dokazao sam da nisam opterećen.
Vjerojatno su vas Englezi gledali i u Belfastu ?
- Što se toga tiče, čiste sam glave. Slušam već dugo priče “gleda te ovaj, gleda te onaj klub”... Nijedna utakmica nije prošla da me netko ne gleda, a ja na svakoj pokušavam braniti najbolje koliko mogu. Bez obzira tko sjedi na tribinama ili u loži.
Nije Kalinić opterećen transferom, ali jasno je da nitko nije imun na nove izazove u karijeri. Ne krije Kalinić da mu je idol Gigi Buffon, vratar Juventusa i talijanske reprezentacije, koji je u rujnu ove godine prolazio kratku krizu.
- Svakome se dogodi, svatko ima pravo na loš dan, lošu utakmicu. Ali, rijetki traju poput Buffona. Baš zato što su mu i krize tako rijetke. Oduševila me podrška navijača koji su stali uz Gigija kada mu je bilo teško. Takva potpora sigurno daje još veću snagu. Ali, Gigi je to zaslužio. Potpisao bih da u karijeri napravim pola od ovoga što je Buffon ostvario. Moj idol, nema spora.
Gigi je Superman za navijače Juventusa, a Kalinić za Hajdukove. Ni u tome nema spora. Ali, neće Kalinić sebi davati takve epitete, jer dobro zna kako je dug put do vrha. No, davno je rečeno da se najbolje stvari događaju onima koju znaju čekati, a Lovre je puno puta pokazao da mu je strpljenje velika vrlina...