Niko Kranjčar dugo je bio daleko od medija pa kad se prihvatio uloge ambasadora Eura U-17, logično, postao je glavna meta novinara. Kaže da se nada kako će moći biti što bliže reprezentaciji na tom turniru, pa možda i pomoći dečkima s kakvim savjetom, da protiv Hrvatske nitko nije favorit na našem terenu, bez obzira koliko bila jaka skupina u kojoj su Španjolska, Turska i Italija. Dakako, najviše pitanje bilo je o njemu samome, računa da bi u svibnju trebao početi trenirati s ekipom nakon dugog oporavka od ozljede križnog ligamenta.
- Kad me ljudi pitaju jesam li zadovoljan postignutim u karijeri, nemam pravo ne biti. Danas sam ambasador zato jer je moja generacija bila treća u Europi na prvenstvu U-16, a iz te ekipe jedino smo Krešić i ja odjenuli dres A reprezentacije. Znači, karijera je mogla i tada, i odlaskom u Hajduk, otići u potpuno drugom smjeru. Na kraju dana, ako me netko pita, da, definitivno sam mogao više postići, ali i puno manje.
Nije najavljivao utakmicu Rijeka - Dinamo jer kaže da ne prati HNL.
- U hrvatski nogomet se neću vratiti zato jer sam mu jako puno dao i mnogo toga prošao. I dok sam bio u Dinamu, i potom i Hajduku. Otišao sam i pokazao se u inozemstvu, iskreno ne vidim se opet na hrvatskim terenima. Ne zato jer omalovažavam Hrvatsku, kako možda ispada, jer jako cijenim hrvatski nogomet, HNL me stvorio, dao mi je odskočnu dasku da odem van i zato baš i vidim HNL kao odskočnu dasku današnjim mladim igračima, a da se ja vratim, da nekome uzimam mjesto, nikad mi to nije bilo u interesu. Nisam imao toliko predivnih emocija i trenutaka u HNL-u jer dok sam bio u Dinamu, vrijeđali su me s ove strane, dok sam bio u Hajduku tada me manje-više cijela država vrijeđala, osim u Splitu, tako da nema baš neke potrebe sad se vratiti i to sve ponovno proživljavati. No, kao što sam rekao, ima previše talenata kojima je to bitnije i puno im više znači da kroz igre u hrvatskom nogometu naprave karijeru. To je jedini razlog zbog čega se neću vratiti, nema veze s prošlošću. Završit ću karijeru vani.
U kolovozu će napuniti 33 godine, koliko još misli trajati?
Kranjcar with a belter. 3-0 Rangers.
LIVE https://t.co/PWlYliWFTL pic.twitter.com/8wFX8OujPl
- Ovisi kako ću se vratiti, o sljedećoj sezoni. Igrat ću nogomet dok imam ambicije. Igram ga cijeli život jer ga obožavam. Hvala Bogu, imam prijatelje koji isto znaju dobro udarati loptu pa ću s njima igrati i haklati. Volim ga. Hoću li ostati u nogometu, mislim da će mi trebati pauza kad jednom prestanem igrati, jer predugo sam unutra, rastao sam u njemu uz tatu i zaista mi treba dobra stanka.
No, kako sam ističe, nikad se nije službeno oprostio od reprezentacije zato jer dok je god profesionalac tinja nada. Koliko god bila mala budući da ga nema u nacionalnoj vrsti od 2013. godine.
- Dok god ne objesim kopačke o klin, nadat ću se povratku u reprezentaciju. Znam da su sada tu mladi dečki koji imaju prednost, ali ako se dobro oporavim i vratim u takvu formu da mogu konkurirati, rado bih jednom opet odjenuo nacionalni dres. Vjerujem da nisam bio ozlijeđen da bi me izbornik vodio na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014. godine.
Hvali nacionalnu vrstu.
- Hrvatska je odlična, dominantna na utakmicama od Eura. Nikad nije tako suvereno igrala. Nažalost, taj poraz od Portugala odlučio je da nije napravljen veći rezultat. Nesreća.
Samo nesreća?
- A što bih drugo rekao? Da je Pjaca trebao ući pet minuta ranije ili da je lopta morala otići pola metra drugačije? Tu sreća igra svoju ulogu.
Koji je igrač od mlađih po njegovu guštu?
- Mateo Kovačić.
Neki suigrači poput Ante Tomića i Marka Marića već su u trenerskim vodama.
- Drago mi je da su se našli u tome i jako dobro rade, koliko čujem i vidim. Svi smo mi bili talenti, a malo je tko napravio karijeru kakvu je htio. Mnogo je bilo nadarenih mladića koji nisu uspjeli.
Ponovio je da je u Ameriku išao samo kako bi ga se vidjelo da još uvijek igra, te mu je Glasgow Rangers pun pogodak.
- Upoznao sam u Glasgowu Jozu Šimunovića, super je dečko i super igrač. Nisam ga znao iz Dinama, jako me ugodno iznenadio, definitivno ima veliku karijeru pred sobom. Ozljede je sanirao i izrastao je u pravog, kvalitetnog stopera, što je dokazao u Ligi prvaka. Celtic je ovog trenutka o-ho-ho ispred nas, međutim, Rangers si nikad ne smije dopustiti da uđe u sezonu bez ambicija. OK, ove godine postoji neki oprost i razumijevanje jer nakon dugo vremena klub se vratio u najviši rang, no nagodinu ćemo se morati nadmetati s njima. Koliko su god financijski i tradicijski, u zadnjih pet godina, dok Rangersa nije bilo u Europi, otišli naprijed. Bit će jako teško, ali to je definitivno cilj i izazov.