Miroslavu Ćiri Blaževiću bi se mogla napisati knjiga ili, točnije, nekoliko njih. Za pisati o njegovu životu trebao bi vam - jedan život. “Trener svih trenera” voli navratiti u kafić Charlie u centru grada, lociran tridesetak metara od Trga bana Jelačića. Tamo smo zasjeli jedan dan, pa uz kavu lagano čavrljali o svemu i svačemu.
Što mislite, u kakvim su odnosima Zdravko Mamić i Damir Mišković?
- Bili su prijatelji... Sad ću vam kazati jedan detalj. Ne bi bilo dobro to pisati, znate kakvi su ljudi. Ali samo da vidiš kakav je Mišković mangup. Slučajno sam živi svjedok ovoga što ću ti sad ispričati. Bio sam u Maksimiru, dolazi Mišković koji zna da je Mamić alfa i omega. Bio je svjestan da ništa ne može bez Mamića, da je bez njega teško egzistirati. Dolazi on kod Mamića, a njegov vozač nosi paketić. Vidim ja sat... I to kakav. Po meni je najbolji na svijetu Patek Philippe, a ovaj koji je Mišković poklonio Mamiću je Audemars Piquet, treći sat na svijetu. Kaže meni Mamić: ‘Ajde, kume, pogledaj kakav je to sat.’ Uzmem ga ja u ruku i kažem: ‘Ovaj košta 70 tisuća švicarskih franaka!’ Kaže Mamić: ‘Pa kako je tako skup?’ Zove nekog svog da i on pogleda, a ovaj kaže: ‘Ma nije 70, nego 75 tisuća...’ Takve poklone ni Tuđman nije dobivao! E sad su samo kurtoazni prijatelji.
Zašto?
- Pa gdje će Mamić pustiti sve te silne pare koje može donijeti Liga prvaka?! Kaže meni Zdravko: ‘Ćiro, više bih volio ovo prvenstvo nego sva ova koja smo osvojili!’
Miroslav Blažević