Antonio Milić u subotu je potpisao za Lech iz Poznanja, a u nedjelju krenuo na pripreme u turski Belek. Nekadašnji hrvatski reprezentativac, koji ima tri nastupa kod Zlatka Dalića, sklopio je ugovor s poljskim klubom na 2,5 godine s opcijom ostanka još jednu, a o oni su belgijskom Anderlechtu platili odštetu od 500.000 eura.
- Zadovoljan sam što sam došao u Lech, pogotovo kada uzmem u obzir sve što sam prolazio zadnje dvije-tri sezone. Jedva čekam utakmice - kazao nam je Milić, s kojim smo razgovarali nakon što je verificirao transfer.
- U Anderlechtu nisam igrao, a u Lechu očekujem puno. Predsjednik, sportski direktor i trener stvarno su željeli da dođem. Prezentirali su mi igru kakva bi trebala biti u nastavku sezone i koja je moja uloga u tome. Trener Dariusz Zuraw voli imati u zadnjem radu igrača koji zna igrati i izlaziti s loptom, jer želi da njegova ekipa bude dominantna, te da je obrambena linija visoko. Pritom valja čuvati dubinu i paziti na kontre. Svidio mi se taj klub koji je proteklu sezonu završio na drugom mjestu, a u ovoj igrao u Europi. I sve oko njega je odlično. Trenutačno smo na lošoj poziciji, ali momčad je kvalitetna i s vremenom će se podignuti.
Najbolji na stoperu
U tome će Milić biti ono što najviše voli - stoper. Ne lijevi bek, kakvu je rolu dobivao među Vatrenima. Za njega, koji ima 191 cm, to je daleko bolje.
- Drago mi je što me vide kao stopera od kojeg puno očekuju. To mi godi. U Rayo Vallecanu sam također bio stalno stoper, na toj se poziciji najbolje osjećam.
Poljska liga je poprilično dobra i zanimljiva. Lech je bio u skupini Europske lige s Benficom, Glasgow Rangersom i Standardom, dobio je doma Belgijce i osvojio tri boda. Što je sada cilj, jer trenutačno ste deveti na tablici?
- Izboriti se za jedno od prva tri mjesta i plasman u Europu. Teško je očekivati da možemo biti prvaci. Prezentirali su mi klub na jako visokom nivou, stadion je iznimno lijep, kamp je dobar.
Na tom stadionu Hrvatska je 2012. godine na Euru dobila Republiku Irsku 3:1, a s Italijom igrala 1:1. Što se događalo u Anderlechtu? Stigli ste u belgijski Kraljevski klub iz omanjeg Oostendea 2018. godine, gdje ste bili jedan od glavnih igrača, ali u Bruxellesu vam nikako nije išlo. Proteklu sezonu proveli ste u španjolskom Rayu Vallecanu na posudbi.
- Došao sam u Anderlecht s najboljim mislima, međutim, ispostavilo se da je nakon jedne sezone svim igračima bio križ nad glavom. Samo su čekali kako će nas odbaciti. Dosta se toga mijenjalo, i predsjednik, i treneri, postavili su politiku da se okreću mladim igračima. Guraju djecu iz Akademije u prvu momčad. Kada je za trenera stigao Vincent Kompany doveo je neke svoje igrače koje je znao od prije i vjerovao im. Nije bilo mjesta za nas, pa smo morali tražiti put za dalje.
Zašto posljednjih pola godine uopće niste igrali? Je li to Kompanyjeva odluka?
- Kako pretprošle sezone nisam dobio priliku, otišao sam u Rayo. Na kraju protekle sezone nazvali su me i rekli kako bi voljeli da se vratim, da me žele vidjeti i dati šansu. Međutim, sve to što su govorili nije ispalo kako su mi prezentirali. Shvatio sam da nema smisla stajati i čekati, pa sam tražio izlaz.
Anderlecht se dosta srozao financijski i rezultatski.
- To je jedan od najvećih klubova u Belgiji, ali sada su u lošem trenutku. Pokušavaju napraviti program kroz nekoliko godina da se vrate na staze stare slave.
Jasno da je reprezentacija daleko, ali nadate li se potiho da biste se igrama u Lechu mogli vratiti i u vidokrug izbornika Zlatka Dalića?
- Prvi mi je cilj da odigram pravu sezonu u Lechu, a potom će biti jasnije kakve će se opcije otvarati. Najbitnije je da počnem igrati i da to bude na jako dobrom nivou, a ostalo će doći samo od sebe.
Josip Juranović je probio led i postao prvi igrač iz Poljske među Vatrenima.
- Na igračima je da igraju na visokoj razini, a na drugima je da procijene je li to za hrvatsku reprezentaciju.
Nema straha
Kako vam se čine današnji Vatreni u godini Eura?
- Imamo dosta kvalitetnih igrača, iako u utakmicama Lige nacija nije izgledao kako smo priželjkivali. S vrijednošću koju posjedujemo ne bojim se za reprezentaciju.
Čujete li se sa suigračima iz nacionalne vrste?
- Jedino s Ivanom Santinijem, budući da smo zajedno igrali i u Anderlechtu. Ostali smo prijatelji. Osvojio je kinesku titulu prvaka i drago mi je zbog njega - rekao nam je Milić na kraju.
Koronu je proživio...
- U Anderlechtu se brzo zarazilo pola momčad, ja sam je prebolio u kolovozu. Izgubio sam okus i miris, i to je bilo to. No, tko će znati dokad traje imunitet, s vremena na vrijeme mijenjaju se ti podaci. Ljudi pate i vrijeme je da se vrati normalan život.