Antonio Milić u subotu je potpisao za Lech iz Poznanja, a u nedjelju krenuo na pripreme u turski Belek. Nekadašnji hrvatski reprezentativac, koji ima tri nastupa kod Zlatka Dalića, sklopio je ugovor s poljskim klubom na 2,5 godine s opcijom ostanka još jednu, a o oni su belgijskom Anderlechtu platili odštetu od 500.000 eura.

- Zadovoljan sam što sam došao u Lech, pogotovo kada uzmem u obzir sve što sam prolazio zadnje dvije-tri sezone. Jedva čekam utakmice - kazao nam je Milić, s kojim smo razgovarali nakon što je verificirao transfer.

- U Anderlechtu nisam igrao, a u Lechu očekujem puno. Predsjednik, sportski direktor i trener stvarno su željeli da dođem. Prezentirali su mi igru kakva bi trebala biti u nastavku sezone i koja je moja uloga u tome. Trener Dariusz Zuraw voli imati u zadnjem radu igrača koji zna igrati i izlaziti s loptom, jer želi da njegova ekipa bude dominantna, te da je obrambena linija visoko. Pritom valja čuvati dubinu i paziti na kontre. Svidio mi se taj klub koji je proteklu sezonu završio na drugom mjestu, a u ovoj igrao u Europi. I sve oko njega je odlično. Trenutačno smo na lošoj poziciji, ali momčad je kvalitetna i s vremenom će se podignuti.

Najbolji na stoperu

U tome će Milić biti ono što najviše voli - stoper. Ne lijevi bek, kakvu je rolu dobivao među Vatrenima. Za njega, koji ima 191 cm, to je daleko bolje.

- Drago mi je što me vide kao stopera od kojeg puno očekuju. To mi godi. U Rayo Vallecanu sam također bio stalno stoper, na toj se poziciji najbolje osjećam.

Poljska liga je poprilično dobra i zanimljiva. Lech je bio u skupini Europske lige s Benficom, Glasgow Rangersom i Standardom, dobio je doma Belgijce i osvojio tri boda. Što je sada cilj, jer trenutačno ste deveti na tablici?

- Izboriti se za jedno od prva tri mjesta i plasman u Europu. Teško je očekivati da možemo biti prvaci. Prezentirali su mi klub na jako visokom nivou, stadion je iznimno lijep, kamp je dobar.

Menadžer Zvone Bljajić i Antonio Milić nakon potpisa za Lech

KKS Lech

Na tom stadionu Hrvatska je 2012. godine na Euru dobila Republiku Irsku 3:1, a s Italijom igrala 1:1. Što se događalo u Anderlechtu? Stigli ste u belgijski Kraljevski klub iz omanjeg Oostendea 2018. godine, gdje ste bili jedan od glavnih igrača, ali u Bruxellesu vam nikako nije išlo. Proteklu sezonu proveli ste u španjolskom Rayu Vallecanu na posudbi.

- Došao sam u Anderlecht s najboljim mislima, međutim, ispostavilo se da je nakon jedne sezone svim igračima bio križ nad glavom. Samo su čekali kako će nas odbaciti. Dosta se toga mijenjalo, i predsjednik, i treneri, postavili su politiku da se okreću mladim igračima. Guraju djecu iz Akademije u prvu momčad. Kada je za trenera stigao Vincent Kompany doveo je neke svoje igrače koje je znao od prije i vjerovao im. Nije bilo mjesta za nas, pa smo morali tražiti put za dalje.

Zašto posljednjih pola godine uopće niste igrali? Je li to Kompanyjeva odluka?

- Kako pretprošle sezone nisam dobio priliku, otišao sam u Rayo. Na kraju protekle sezone nazvali su me i rekli kako bi voljeli da se vratim, da me žele vidjeti i dati šansu. Međutim, sve to što su govorili nije ispalo kako su mi prezentirali. Shvatio sam da nema smisla stajati i čekati, pa sam tražio izlaz.

Anderlecht se dosta srozao financijski i rezultatski.

- To je jedan od najvećih klubova u Belgiji, ali sada su u lošem trenutku. Pokušavaju napraviti program kroz nekoliko godina da se vrate na staze stare slave.

Jasno da je reprezentacija daleko, ali nadate li se potiho da biste se igrama u Lechu mogli vratiti i u vidokrug izbornika Zlatka Dalića?

- Prvi mi je cilj da odigram pravu sezonu u Lechu, a potom će biti jasnije kakve će se opcije otvarati. Najbitnije je da počnem igrati i da to bude na jako dobrom nivou, a ostalo će doći samo od sebe.

Josip Juranović je probio led i postao prvi igrač iz Poljske među Vatrenima.

- Na igračima je da igraju na visokoj razini, a na drugima je da procijene je li to za hrvatsku reprezentaciju.

Nema straha

Kako vam se čine današnji Vatreni u godini Eura?

- Imamo dosta kvalitetnih igrača, iako u utakmicama Lige nacija nije izgledao kako smo priželjkivali. S vrijednošću koju posjedujemo ne bojim se za reprezentaciju.

Čujete li se sa suigračima iz nacionalne vrste?

- Jedino s Ivanom Santinijem, budući da smo zajedno igrali i u Anderlechtu. Ostali smo prijatelji. Osvojio je kinesku titulu prvaka i drago mi je zbog njega - rekao nam je Milić na kraju.

Koronu je proživio...

- U Anderlechtu se brzo zarazilo pola momčad, ja sam je prebolio u kolovozu. Izgubio sam okus i miris, i to je bilo to. No, tko će znati dokad traje imunitet, s vremena na vrijeme mijenjaju se ti podaci. Ljudi pate i vrijeme je da se vrati normalan život.