Stadion je sagrađen za 90 milijuna eura, zbog Eura 2004., a može primiti 50 tisuća gledatelja. No, iako je relativno mlad, taj je stadion već ispisao neke povijesne trenutke. Naime, Dragao je otvoren 16. studenoga 2003. godine utakmicom Porta i Barcelone. S jedne strane Jose Mourinho, s druge Lionel Messi. Bio je to prvi sraz najvećeg trenera i najvećeg igrača današnjice, iako je tada malotko znao da ćemo ih devet godina kasnije tako nazivati. Mourinho, odnosno Porto, slavio je 2:0, a bio je to Messijev debi za Barcinu seniorsku momčad.
Prvi je put Argentinac, koji je imao 16 godina i nepunih pet mjeseci pokazao nekoliko poteza, koji su najavili da bi mogao biti veliki igrač. Na tom stadionu otvoren je i portugalski Euro 2004., odmah na startu Grčka je šokirala domaćine (2:1), tko je mogao misliti da će na kraju Grci i osvojiti turnir. Na istom su mjestu u polufinalu pobijedili Čehe poslije produžetaka potom u Lisabonu još jednom zaskočili Portugalce. Za njih Dragao ima povijesnu važnost gotovo poput Maratonskog polja. Kad smo već kod tog Eura, spomenimo da je upravo na Portovu stadionu Zlatan Ibrahimović zabio jedan od najlegendarnijih golova, onaj petom Italiji, koji je, u konačnici, Švedskoj donio i prolaz u drugi krug.
Sad, u studenome 2012., devet godina i pet godina nakon Messijeva debija za Barcelonu, na Dragao je stigao Alen Halilović. Gle povezanosti, poput Messija, star je 16 godina i pet mjeseci, zapravo, nekoliko dana stariji no što je tada bio Leo. Nije, doduše, ovdje debitirao za Dinamo, on je to odradio ranije, ali je priča o “hrvatskom Messiju”, koliko god nama zvučala prenapuhano i već otrcano, zaokupila portugalske medije. Nagađaju bi li mogao biti novi Modrić, naglašavaju da ga već prati Jose Mourinho. A kad Mourinho nekoga gleda, to je Portugalcima i dalje svetinja. Dragao, Mourinho, Messi - Halilović. Postoji li neka povezanost, pokazat će tek godine koje slijede, možda se za devet studeni opet sjetimo Dragaa...