Jedine Hrvate koji nisu dio reprezentativne ekspedicije sreli smo u press centru, dvojac Nove TV u zamahu spremanja priloga o legendi Sjevernoiraca Georgeu Bestu (kažu da je ostalo jako malo njegovih murala, da je većina prebrisana) i zidovima koji strogo odvajaju grad na protestantski i katolički. ‘Kockica’ u Belfastu opet nije bilo, kao ni u završnici proteklih kvalifikacija kad se HNS pobojao novih podvala u obliku verbalnog delikta. Jer kad bi se večeras štogod posebno ružno od strane Hrvata dogodilo na Windsor Parku, tko zna bismo li doista Ukrajinu dočekali s publikom na tribinama.
Top momčad
“Merry Christmas Belfast“, kočoperit će se pred vam natpisi, na svakom drugom koraku, u centru i šire. Pa koji je danas datum? Eto što je komercijalizacija učinila od najvećeg vjerskog blagdana! Vidjet ćete to i po Hrvatskoj, a ovdje kao da je Badnjak za dva dana. Ako se nađete u pravo vrijeme na pravom mjestu, ugledat ćete i hrvatske reprezentativce, i Čačića i cijeli stožer s njima kako šopingiraju u Victoria Squareu, sjede na kavi ili protežu noge. Jučer su barem sat vremena bili među građanima Belfasta i, ako nas pitate, jedini za kojeg smo vidjeli da su ga prepoznali je Mario Mandžukić. Stao je da bi razveselio tri-četiri mladića s fotografijama.
- Mandžukić je ovdje, vau, super - oduševio se ugledni otočki novinar Peter Taggart, autor u više medija, s kojim smo popričali u press centru, dodajući:
- Poznato mi je bilo da nije došao Modrić…
Niti još sedmorica s idealnog popisa. Što uopće narod u Sjevernoj Irskoj zna o hrvatskom nogometu?
- Da ste top momčad, među najboljima u Europi. Zaista. Svi gledaju vaše igrače poput spomenutih u najvećim klubovima, to se samo po sebi podrazumijeva, međutim o Hrvatskoj kao reprezentaciji ovdje imamo jako visoko mišljenja - dodao je Taggart od kojeg smo htjeli iščupati O’Neillov sastav. Uzalud.
Drukčiji dojam
- Bili ste na press konferenciji? Nije htio kazati koga će odmoriti, neke možda hoće, tako priča, ali znate što ću vam reći: kraj je godine, zadnja utakmica, on želi s dobrim rezultatom završiti 2016. koja je za nas bila fantastična, nikako ne bi volio da prekine niz od deset utakmica bez poraza. Osim što neće biti Brunta koji se opet ozlijedio, ne vjerujem da će u prvih 11 puno mijenjati - misli Taggart.
I kad dođete na stadion, i ako prošećete gradom, i ako večer provedete u pubu… kad potpuni stranac sleti u Belfast nikad ne bi pomislio da je to mjesto krvavih sukoba od 1969. do 1998. koji su se periodično zbivali i kasnije. Irci su Irci, ovi ili oni iz Republike Irske, osim po religiji, kakva je razlika? Ireland, piše na svim suvenirima u shoppu, gotovo nigdje ne stoji Northern Ireland, konobar će vam u mnogim restoranima pristupiti na irskom jeziku, kad smo se zadržali u pubu na jednom je ekranu išla snimka utakmice Boston Celticsa i Indiane, a čim je počeo sažetak susreta Austrija - Republika Irska s Pratera, mnoge su se oči okrenule u tom pravcu, samo malo manje nego na njihovu pobjedu nad Azerbajdžanom. Mlađi će vam kazati da ne vide nikakvih problem, ali…
Kao da je sve u redu
- Živimo kao da je sve u redu. Iako je iskra dovoljna da opet zapali vatru - pričao nam je Michael, ćelavi bradonja kojeg bismo na prvu smjestili na Island, mogao bi glumiti brata Arona Gunnarssona.
Znate da zidovi odvajaju većinski protestantski dio, gdje i katolici rade, dakako, od manjinskog, da vrata na prolazima zatvaraju preko noći i tijekom vikenda, da mnogi katolici na prozorima imaju rešetke kako im ne bi bili razbijeni. Podijelila ih je politika, čak više nego religija jer 86 posto je protestanata koji će vam prije reći da su Britanci. Oni su lojalni engleskoj kraljici, dok će se katolici izjasniti kao Irci, republikanci. Zato Dublin i Belfast nisu u istoj državi. I sukus je zašto toliko Hrvata radi i živi u Corku i Dublinu, a tako malo ovdje. Plan je da se ti zidovi maknu 2023. godine.
- To bi bilo krasno, ako prilike dopuste. Jer morate znate do ovdje 92 posto djece ide u odvojene škole. Vi to kao turist ne primjećujete, mi smo se navikli - pričala nam je u nedjelju navečer Chloe, simpatična pipničarka u rubu u kojem smo gledali Belgija - Estonija, s toliko golova da sve nismo ni stigli pohvatati, a lokalna ekipa je od tri ponude: NBA, nogomet i američki nogomet mahom odbrala - NFL. Pa i navijalo se…
Dok obje strane na zidovima slikaju ljude koji su za njih heroji, a za one ‘preko’ zločinci, pravog brisanja klica sukoba ne može biti. Sve mi to u Hrvatskoj dobro razumijemo, jedino možemo pitati zašto nama Britanci dociraju.
Ali kad se podvuče crta, za jednog prolaznika kroz Belfast ovo je sasvim ugodan, tipičan britanski grad, po arhitekturi pogotovo. Negda na glavnim ulicama nije bilo pubova i restorana, pričaju svjedoci, danas ima i toga. Sve se više okreću turizmu. Samo da razum potraje...