PROBLEMI U OBRANI
Samo je Domagoj Vida potpuno spreman
Linija 4 u momčadi Vatrenih u ozbiljnom je deficitu. Osim Domagoja Vide, koji je u stalnom pogonu, ostali nisu u optimalnom stanju. Ćorluku muče aduktori, a dva su bočna igrača, Vrsaljko i Strinić, izvan natjecateljskog ritma. Obojica su odigrali po dvije utakmice od početka sezone i za igrače koji moraju imati visoki ritam po boku, to definitivno nije idealna forma. Problem za Čačića je što ni alternative nisu u optimalnoj poziciji.
Jedvaj ove jeseni u Leverkusenu nije baš u prvom planu, igra nešto više od Vrsaljka i Strinića, ali ukupno gledano, četiri nastupa nisu značajan temelj za dobru formu. Isto kao i pauza od 17. rujna. Lovren je pak u nizu stresnih mu situacija, a one se sada reflektiraju i s problemima mišića leđa. Igra za Liverpool, ali da bi izdržao utakmicu dobio je injekcije. Pivarić je u punom procesu povratka forme nakon duge pauze zbog operacije koljena, pa iako nije baš da izgleda bajno u igri, ipak je u natjecateljskom ritmu više nego drugi bekovi. Što će Čačić odlučiti, vidjet će se, ali sasvim je sigurno da mu posljednja linija neće biti tretirana po aktualnom stanju forme (minutaže) ili zdravlja, nego pod prisilom trenutka i uz faktor minulog rada.
Za pretpostaviti je da će Ćorluka i Vida biti centralni par u Skadru, dok je za bočne izbore ipak povelika avantura optirati istovremeno za dva igrača koji malo igraju. Jedan između Vrsaljka i Strinića vjerojatno će ispasti, a kako jedini od bekova igra “lijevi” Pivarić, bliže se nastupu čini Vrsaljko. Dozirati snage bitno je i zbog druge utakmice, koja je samo tri dana kasnije, i to 2.200 kilometra sjevernije od Albanije. Umor od utakmice i puta imati će važne reperkusije na izbore…
PROBLEMI U VEZI
Kako bez Modrića i Rakitića?
Odsustvo Luke Modrića veliki je problem za Real Madrid. Ako je tako bogatom klubu, koji može kupiti kojeg igrača poželi, onda je jasno koliko je to veliki hendikep za Vatrene. Reprezentacija sa ili bez Modrića bitno je različite moći. Zbog svojih vrlina (kreativnost, igra u oba smjera, požrtvovnost, hitrina) to je igrač koji nema odgovarajuće alternative. S obzirom na to da je i lider reprezentacije, njegova odsutnost u dvije utakmice unutar tri dana itekako će se osjetiti.
Mateo Kovačić po svojim potencijalima, iako je još dosta udaljen od Modrićevih standarda, svakako može biti onaj dio kompenzacije u srednjem redu. Kovačić je hitar, lako stvara višak u sredini terena, a u Realu kontinuirano popravlja deficite u trci, agresivnosti i kontinuitetu. Optirati za Kovačića, čini nam se više nego logičnim. No, pored neigranja Modrića veza je opterećena i Brozovićevim problemima u Interu, zbog kojih praktično ne igra već duže vrijeme.
Brozović je igrač koji u optimalnoj formi mnogo znači za ravnotežu igre Hrvatske, veliko je pitanje koliko može pružiti u ovako lošem mu trenutku, a na tako važnim utakmicama koje očekuju reprezentaciju. Jedino je Badelj u punom su pogonu, a sve ostalo je potpuna nepoznanica...
PROBLEMI U NAPADU
Igrati s jednim ili s dva napadača?
U ofenzivnom dijelu nema toliko tereta dvojbi kao u obrambenoj i srednjoj liniji. Istini za volju, prvi napadač Mario Mandžukić u golgeterskoj je suši, ali ima određenu minutažu u Juventusu, s kojom se nada(mo) skorašnjem lakšem dokinuću posta. No, dobro djeluju Nikola Kalinić i Andrej Kramarić, prilično razigrani i učinkoviti u klubovima. Slično vrijedi i za Duju Čopa, koji je vrlo dobro snašao u Gijonu.
Perišićeva promjenljivost forme u Interu te Pjacina mala minutaža u Juventusu remete izbornikovu mirnoću. Ipak, ta dva igrača imaju dosta minuta u početnom tijelu sezone i za očekivati je da će u reprezentaciji možda pronaći onaj iskorak učinka koji bi im dao zalet ukupnoj sezoni. Puno toga ovisi u ovom dijelu momčadi kako će izbornik posložiti figure. Bude li 4-2-3-1 onda dvojba ostaje izbor prvog napadača, ali nije za odbaciti niti solucija 4-4-2. Nastavi li ne vjerovati Kovačiću, onda se može dogoditi da Čačić optira za Badelja i Rakitića kao srednje vezne, uz Perišića i Pjacu na bokovima i Mandžukića s N. Kalinićem u vršku napada.
Ovo je nešto otvorenija formacija, ali nije nelogična ako se očekuje da ćemo Kosovo i Finsku (morati) napasti. To su dvije kvalitativno bitno inferiorne nam selekcije i razložno je vjerovati kako ćemo mi pretežno imati inicijativu i napadati. Vatreni s Rakitićem i Badeljom imaju dobar posjed, a uz dva prednja napadača fizičke (nad)moći, te hitra krila, može se stvarati stalni pritisak. Druga je stvar ako se euforiji Kosovara, odnosno agresiji Finaca Hrvatska ne bude nametnula. Tada manjak hitrine srednjeg reda može biti ozbiljan problem, pogotovo u opskrbi ofenzivnih redova, kao što bi samo dva “prava” vezna mogli biti malo općenito u defenzivnoj zoni.