KRIVNJA IGRAČA
Oni su najbolji dio hrvatske nogometne priče. Od 1990. godine do danas niti jedan segment nogometne piramide nije ni izjednačio vrijednost i značaj igrača. Olako je veličati igrače kad postignu željene rezultate, još lakše ih je prozivati kada im ne ide. I pogrešno.
Njihova igra ne ovisi samo o njima, nego o trenerovim izborima igrača, sastava, taktike, od atmosfere i poticaja, liječničkih doprinosa itd. Ispravno je, međutim, igrače propitivati kad im voljni moment kaska. Ne zato što oni ne bi htjeli dati sve od sebe na utakmici, daleko od toga, nego što su možda u pristupu pripremi i posvećenosti, u međusobnim odnosima i otvorenosti za raspravu o problemima, pomalo površni. Kada se isti nagomilaju, makar su bili u malim dozama, onda stvaraju teret koji inicira red lošije izvedbe.
KRIVNJA HNS-a
Trener je uvijek prvi krivac i to nije nikakva fraza nego realnost. On je taj koji bira igrače, igru, taktiku, strategiju, utječe na atmosferu i odnose. Čačić nije dao pečat igri Vatrenih otkako je izbornik. Nije, osim formalno, proširio krug reprezentativaca koji spremno mogu ući u momčad.
Cenk Tosun Goal HD - Turkey 1 - 0 Croatia - 05...
Bazira se već duže na 14-15 igrača, mijenja im i pozicije da bi igrali i onda kada nisu spremni ili u formi. Ostali tako ispadaju tek privjesci, iako neki među njima stalno igraju po klubovima i to dobro, za razliku od nekih koji ne igraju uopće ili su slabije forme u klubu, ali su u prvom planu reprezentacije. Čačić nije hrabar u odlukama, a više je nego dojam da se uopće ne oslanja na stavove svojih pomoćnika, a otuda previše dubioza u načinu vođenja momčadi, izmjenama, ali i taktičkim nedorečenostima. Najjasniji znak toga je ovogodišnja kulminacija neefikasnosti. U 4 kvalifikacijske utakmice imamo 2 poraza bez postignutog gola sa selekcijama od kojih nikad nismo izgubili (Island, Turska) i dvije pobjede od 1:0. To sigurno nije slučajno.
KRIVNJA IZBORNIKA
Mnoge terete koje ovaj HNS nosi u krajnje negativnom ozračju kojeg ima u javnosti, generiralo je i ponašanje prema izbornicima. Nakon Bilićeva ‘maratona’ birali su Igora Štimca pa ga nedugo nakon slabijih rezultata smijenili. Izabrali su Niku Kovača i nedugo nakon prvih slabijih igara u 2015., a nakon odlične jeseni 2014. godine, su ga smijenili. Izabrali su potom Antu Čačića i sad će se vidjeti kako će se u listopadu odrediti prema njegovom ishodu.
Ključno je, međutim, da u svim tim imenovanjima tijekom 3 godine nije bilo niti neke stručne logike, niti nekog argumentiranog pojašnjenja izbora. Isto tako je stručna logika izostala tijekom tih mandata, jer izbornici praktično nikome osim čelnicima HNS-a ne polažu račune o tome kako vode reprezentaciju.
Nema autoriteta struke, nema ni institucije analize kako stvari idu, niti nema mogućnosti da netko doprinese korekciji poteza dok je natjecanje u tijeku. I kada bi se na boljitak reprezentacije moglo i utjecati. Stručno vođenje reprezentacije(a) je čista improvizacija, bez sustavnosti i kontinuiteta. To je najveći krimen HNS-a kad su u pitanju treneri i stručna politika.