Vozeći se prema Münchenu, razmišljao sam kako intonirati intervju s Ivicom Olićem. Da li se fokusirati na njegov “panični strah od penzije” i želju da još godinu dana igra na Allianz Areni, njegov pokidani odnos s izbornikom Čačićem, koji ga je podcijenio kao i Dejana Lovrena, ili lutati po prošlosti i lamentirati o utakmicama koje su obilježile jednu doista grandioznu karijeru.
Zabijao je golove Engleskoj, Italiji, Njemačkoj, Juventusu, Manchester Unitedu. Na kraju sam se odlučio za “gemišt”, red Čačića, red Louisa van Gaala...
Gledali smo Dinamovu utakmicu u Tbilisiju u Tenis klubu “kod Ante”. Kao i uvijek, kuhar je bio u top formi, njemačko pivo je još uvijek dobro. Kada je kamera pokazala Cicu Kranjčara, rekao je: “Zbog Cice Kranjčara, meni najdražeg trenera, danas sam najveći dinamovac...”. A kada je Marko Rog zabio, znali smo da je gotovo, ostatak večeri posvetili smo listanju prošlosti. A to je u Olićevom slučaju debela knjiga.
“Zehcigeri” su peti njemački klub čiji dres ćete nositi. Nakon Herthe, HSV-a, Bayerna i Wolfsburga. Njemački nogomet vam najviše odgovora?
- Proteklih godina nekoliko puta sam bio u dvojbama, privlačila me Engleska i smatrao sam to dobrom idejom. U 34. godini dobio sam ponudu od Stoke Cityja, ali sam, ipak, odlučio ostati u Wolfsburgu i znao sam da ću karijeru završiti u Njemačkoj. Nadao sam se - u Hamburgu, do 36. godine, to su lijepe nogometne godine. Vjerovao sam da ću biti umoran, da ću se loše osjećati kada ujutro moram na trening. Međutim, trener Bruno Labbadia me ‘sačuvao’ od većih napora, uostalom, kao i hrvatski izbornik, a ja sam se sjetio riječi Tome Butine: ‘Što manje utakmica, karijera će dulje trajati!’. Bruno i Ante su me ‘pazili’, godinu dana sam samo trenirao, pa sam odlučio potrošiti te rezerve u Münchenu. Odlučio sam se za stari, ugledni i napokon ambiciozni klub, koji se već tri godine spašava od ispadanja u treću ligu, a nekada je bio popularniji od Bayerna.
U “zehcigerima” su igrali Željko Perušić, vrlo kratko Stjepan Lamza, Fahrija Dautbegović, Davor Šuker, Marin Tomasov...?
- Prolazio sam kroz München prema Davoru i zove me jedan drugoligaški klub. Ne, hvala, rekao sam, nisam zainteresiran. Sin skoči sa stražnjeg sjedala i kaže: ‘Tata, zašto ne želiš više igrati nogomet?’. Sine, tata je umoran, zamislio bih se jedino da me pozove klub iz Münchena. Kao da je to bila telepatija, kao da je prisluškivao trener Kosta Runjaić. ‘Kondicijski trener Zvonko Komes mi je dao ideju’. I meni se svidjela priča...
Jesu li vas zvali Dinamo, Rijeka, Hajduk?
- Jedino nisu iz Dinama, ali, prije godinu dana je Rijeka pokazala zanimanje. Ovog ljeta sam bio u ozbiljnom kontaktu s Hajdukom, zvao me predsjednik Kos, činio mi se vrlo ozbiljnim. Međutim, čekao sam kako će se razvijati stvari s Münchenom 1860, dao sam riječ. Iako sam se bio zagrijao za Hajduk...
