Josip Šimunić prije 10 dana napunio je 40 godina. Leti vrijeme, još donedavno gledali smo Joea na travnjaku, sad se navikavamo na Šimunića u odijelu. A i on se navikava na život izvan terena, već je zakoračio u poslovne vode.
- Što radim? Idem za trenera, uživamo u obiteljskim trenucima, sa suprugom i dvoje djece. Bio sam sad malo u Australiji, uložio sam već ranije u obiteljski biznis s građevinom, to ide jako dobro već godinama. Ali, ipak, nogomet je nogomet, moja glavna preokupacija kad je posao u pitanju.
Dokle je stigao na Akademiji HNS-a i kakvi su mu planovi?
- Došao sam do UEFA Pro licence, imam još tri semestra, ako sve prođe po planu, za godinu dana trebao bih imati licencu u džepu. A onda bih volio raditi kao trener, barem probati. Nedavno sam pričao s Igorom Bišćanom, rekao mi je: “Želim probati jesam li za to ili nisam.” Tako sad i ja razmišljam, želim negdje probati, uopće ne razmišljam gdje, u HNL-u, Australiji, Njemačkoj... Mislim da mogu doprinijeti, pa ćemo vidjeti što nosi budućnost.
Bio je dio stožera Ante Čačića u kvalifikacijama, što se dogodilo Hrvatskoj da je zamalo uništila put u Rusiju?
- Vidjeli ste, počelo je s Islandom, onda smo izgubili od Turske i sve se okrenulo. Ali, to je nogomet. Ne mislim čak da se i pokvarila i atmosfera u reprezentaciji kako se pisalo, bio je neki grč, ne znam... Ne može biti sve super, uvijek smo se mučili pa i sad, ali glavno je da smo na SP-u, sve ostalo sad nije bitno.
Treba nam mirnoća
Neki su spominjali i bojkot igrača, naravno, u to je teško vjerovati?
- Ne vjerujem u takve stvari. Kad bilo koji igrač odjene hrvatski dres, daje sve od sebe, suludo mi je uopće razmišljati da je nešto takvo moguće.
Je li imao Joe ponudu da se uključi i u ovu akciju, bude dio stožera na SP.-u?
- Ne, ja sam sad navijač!
Znači, ide u Rusiju?
- Idem, naravno, zašto ne?
Prvi put kao navijač, na tribini, gledat će bivše suigrače iz nove uloge?
- Bio sam u Ateni prvi put u toj ulozi, ali nisam bio na tribini među navijačima, jer navijača nije bilo, bio sam u loži. Ovo će biti drugačiji je osjećaj, nije lako s tribine gledati igrače s kojima si donedavno igrao i živio, ali bit će to zanimljivo iskustvo.
Hoće li povesti i obitelj?
- Mislim da ne, teško je s dvoje djece, vjerojatno ću sam put Rusije.
Bio je Šimunić na dva SP-a, što najviše pamti s tih turnira?
- Pamtim onaj osjećaj kad dođeš tamo i tek tada shvatiš da je to najveći turnir što postoji na svijetu. Vidiš po igračima, navijačima, stadionima, medijima... da je to nešto posebno, neusporedivo. I trebaš samo uživati u tome, predstavljaš svoju državu i daješ sve od sebe, jer želiš da ljudi koji te gledaju i bodre budu sretni.
Što nam treba za veliki rezultat u Rusiji?
- Treba nam najviše mirnoća. Treba pustiti izbornika i stožer da rade, igrače maksimalno podržavati i koncentrirati se na prvu utakmicu protiv Nigerije. Ako se ispune svi ti preduvjeti, onda možemo napraviti veliki rezultat. Najvažnija je ta podrška, kvalitetu ionako imamo.
Doduše, sad je mali problem što dosta igrača nema baš zavidan status u klubovima?
- Ma, bit će svi u Rusiji u vrhunskoj formi. Ako i jest problem što neki ne igraju, imat ćemo na SP-u 23 igrača, sve su to pravi igrači. Tko god bude išao, taj je zaslužio, uopće ne treba sumnjati.
Vidi li u HNL-u nekog mladog koji bi mogao biti tamo? Recimo, Benković kojeg zna još iz Dinama, a i stoper je kao i on?
- Sviđa mi se Benković, nadam se da će ostati zdrav. Vidim li ga u Rusiji? Nije bitno koga ja vidim u Rusiji, to je pitanje za izbornika, ali ako ostane zdrav ima dobre šanse biti tamo. Ma, gledajte ima puno dobrih mladih igrača, ima ih i u Hrvatskoj i vani, što bolje igraju bit će veći problem izborniku izabrati. Lijep je to problem, neka ga...
Ima naših i po Australiji i po Njemačkoj, ali sve ih je teže dovesti!
Ima li naših mladih igrača po Australiji, možemo li nekoga “čvaknuti” i priključiti hrvatskim nacionalnim selekcijama?
- Naravno, ima naših i po Australiji i po Njemačkoj, ali sve ih je teže dovesti! - podvukao je Šimunić.