Svakog jutra, kad budilica zazvoni negdje u Nigeriji, Damir Mišković će najprije provjeriti cijenu barela nafte. To je posao, egzistencija, “kisik”.
Nakon toga dolazi zadovoljstvo, koje nema cijene. Pogled na tablicu hrvatske nogometne lige razvuče mu osmijeh od uha do uha kad vidi da NK Rijeka čvrsto sjedi na prvom mjestu i “dalekozorom” traži gdje su se to zagubili Dinamo, Hajduk, Osijek...
- Uvijek se dobro budim, posebno u zadnje vrijeme...
Predsjedniče, gdje ćete igrati Ligu prvaka?
- Na Rujevici, to je stadion koji zadovoljava sve kriterije i Lige prvaka i Uefe. A ako će biti navala gledatelja, dogradit ćemo tribinu sa 2000 mjesta...
Jeste li poslali zahvalnicu Zdravku Mamiću na još jednom vrijednom poklonu, Franku Andrijaševiću?
- Nije to bio poklon, kao što nam ni Kramarića nisu poklonili. Svaki igrač traži podneblje gdje će se afirmirati, osjetljivi su, ne odgovara im baš svaka klima. Primjerice, Lešković, koji je prvoklasni igrač, kod nas nije pokazao svoju klasu, i baš zbog njega nam se ‘dogodio’ Andrijašević. I Kramariću i Tomečaku, a sad i Andrijaševiću više godi more nego kontinentalna magla. Kek je tražio upravo takav profil igrača i Franko je pun pogodak.
Bili ste strpljivi s Kekom, niste ga kritizirali ni kada nije osvojio prvenstvo, stali ste iza njega. U veljači, u Dubaiju ste mu obećali ugovor, koji još nije potpisan? Je li napokon došlo vrijeme da ozakonite tu vezu?
- Nismo mi bili strpljivi s Kekom nego on s nama. Konzultiramo se o svakom detalju, i ne pada mi na pamet nakon dva slabija rezultata mijenjati trenera. Vrlo smo zadovoljni kako radi, kako drži momčad na ‘španungu’, a kod nas u ‘familiji’, jer, Kek je član familije, vrijedi pravilo - stisak ruke vrijedi više od papira. Kek je u međuvremenu postao više Riječanin nego Slovenac, ugovor je u ladici na Rujevici, no, sada smo svi koncentrirani na utrku s Dinamom.
Hoće li vaša tvrtka i dalje stajati iza NK Rijeka, s obzirom na potrese na naftnom tržištu?
- Stichting Social-sport fondation je 70-postotni vlasnik NK Rijeka, tvrtka je uložila oko 50,000.000 eura u infrastrukturu i igrače. Naš plan je bio da u pet godina klub bude samoodrživ, da funkcionira na realnim osnovama, koliko se zaradi, toliko se može i potrošiti. Plan je bio preambiciozan, mislili smo da će u Hrvatskoj biti više sponzora od kladionica i televizije. Na žalost, u Hrvatskoj to ne postoji, ta sredstva su minimalna i zato moramo i dalje podupirati klub dok se stvari ne poboljšaju. Inače, kvaliteta nogometa je iz godine u godinu sve bolja, fali samo pet, šest dobrih terena i liga bi bila vrlo dobra. Novac treba uložiti u gradnju terena, sagraditi nekoliko stadiona za 5000 posjetitelja a la Rujevica, i naravno, nacionalni stadion sa 30.000 mjesta. To je nužnost da bi nogomet bio privlačan investitorima.
Da li bi šampionska titula bila vjetar u leđa gradnji stadiona na Kantridi?
- Šampionska titula nije nikakva garancija, ona je samo san mnogih Riječana, kao i moj. Stadion na Kantridi je također moj san, međutim, papirologija je komplicirana, treba pronaći i investitore koji će naći svoj interes, Kantrida mora nuditi ‘novo ruho’, ne trebaju nam Potemkinova sela. Ali, za dvije, tri, pet godina Kantrida će se dogoditi. Međutim, graditi ‘goli’ stadion bez dodatnih sadržaja je nemoguća misija, stadion mora disati punim plućima da bi živio. NK Rijeka zasad je na Rujevici, a izmjena GUP-a će nam omogućiti da povećamo kapacitet stadiona za dvije tisuće mjesta...
Govorimo o šampionskoj tituli kao da je to već gotova stvar?
- Imamo pravo sanjati, i Rijeka će jednom biti prvak. Dinamo je jak, ali mi smo se pojačali i dobro pripremili, bit će to vrlo zanimljivo prvenstvo. Liga je izjednačena, svatko svakoga može pobijediti, samo da je malo više novca i malo boljih terena...
Očekujete li još kakav “poklon” iz Zagreba?
- Pa ako se Ante Ćorić ne može snaći u Dinamu, rado bismo ga vidjeli na Rujevici. On zna gdje je autoput, ‘cestarinu i benzin’ ćemo mi platiti. Ako mu je dosta magle i želi na morski zrak, u Rijeci je dobrodošao...