Josip Šimunić jučer ujutro uprizorio se u zračnoj luci Pleso, otpratio je roditelje put Australije.
- Bili su neko vrijeme kod mene u Zagrebu. Prije mjesec i nešto dana dobio sam sina, pa su roditelji Anka i Juro došli u posjet kako bi vidjeli unuka Juru koji je dobio ime po mom ocu. Naravno, i unuku Lucijanu, suprugu Kristinu...
A kako je u reprezentativnoj vrsti? Uživate li i na poslu?
- Naravno da uživam. Imamo odličnu momčad, atmosfera je jako, jako dobra. Sad je sve zapravo jednostavno. Moramo iz utakmice u utakmicu igrati sve bolje i bolje. Tako će doći pobjednički rezultati. Do sada je sve bilo, da se tako izrazim, relativno uspješno. Cilj nam je kvalificirati se na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Ako se plasiramo na to veliko natjecanje, onda ćemo svi skupa moći kazati da smo postigli uspjeh. Dok se to ne dogodi, imat ćemo jako mnogo posla.
Start kvalifikacija bio je dobar, jedino smo malo zapeli s Turcima?
- Nije ni taj rezultat s Turskom bio loš. Malo nam nedostaju ta dva boda, ali neću ništa novo kazati ako ustvrdim da je to - nogomet. Uvijek moraš računati da negdje izgubiš koji bod. Za nas je najbitnije da nametnemo svoju igru, da igramo ono što želimo. Ili da budem jasan, da igramo onako kako Bog zapovijeda. Za sada to momci rade jako dobro.
Vi ste pomoćnik izbornika Čačića, kako se snalazite u toj ulozi? Kakva je suradnja s izbornikom Čačićem i ostalima u stožeru?
- Mislim da na ova pitanja mogu odgovoriti - jako, jako dobro, super. Nisam imao nikakvo iskustvo kad sam postao pomoćnik. Ali u ovih 12-13 mjeseci koliko sam ovdje, iznimno mnogo sam naučio. U isto vrijeme se školujem, završio sam za B licencu, sad sam na putu za trenersku A licencu. Mogu vam kazati da mi se sve više i više sviđa ovaj posao. Kad idem na predavanja, zaista mi je ugodno, želim upijati sva znanja, sve mi je jako zanimljivo. Kad me nešto tako zainteresira kao što je mene zainteresiralo, onda je sve mnogo lakše. Naravno, a to posebno moramo istaknuti, privilegij je biti u stožeru hrvatske nogometne reprezentacije. Neizmjerno sam sretan i zahvalan što sam dio reprezentacije. Cijelo vrijeme učim, a do sada sam zaista dosta toga naučio. Ali znam da ću cijeli život učiti, svaki dan nešto novo naučim.
Kakav je izbornik vaš šef Ante Čačić?
- Ante je jako dobar i jako korektan. Ima svoju viziju i provodi ono što želi. Jako je miran i staložen, stvorio je zaista fenomenalnu atmosferu. O njemu mogu govoriti samo sve najljepše, jer je zaista tako.
Kako vas doživljaju reprezentativci? Pitamo to stoga što ste još prije nekog vremena bili njihov suigrač?
- Onako iskreno, na početku mi je bilo malo neobično. Neću kazati da se nisam snašao, ali kao pomoćnik u reprezentaciji moraš imati neku distancu. Međutim, s dosta njih sam dijelio svlačionicu, dobro ih poznajem. Ja sam onakav kakav jesam. Neću se promijeniti, to je sigurno. Meni su svi oni jako, jako dragi. Opet, mogu kazati da je činjenica što sam s njima igrao svojevrsna prednost. Mogu mirno dati svoje mišljenje, razgovarati otvoreno s tim momcima. Uvijek sam prema njima svima bio maksimalno korektan, držim da im govorim konstruktivne stvari. Makar, iskreno, mnogim ovim našim reprezentativcima ne treba se mnogo govoriti, sve su to pravi igrači.