Plakao je k’o ljuta godina. I prije i za vrijeme i poslije proglašenja. Rekao bi čovjek da lovci ne plaču, ali, eto, ima drukčijih lovaca. Jedan od takvih je naš Josip Glasnović, olimpijsko zlato iz Rija 2016. Jedan od najvećih uspjeha hrvatskog sporta uopće, nesumnjivo.
Prvi smo put na uzastopnim Igrama u istoj disciplini uspjeli osvojiti zlata. To je već ozbiljna potvrda snage.
Hrvatsko streljaštvo ima “trap-povlasticu” jer dvaput za redom na vrhu postolja imati zlatnike može samo velesila, a Hrvatska to jest.
Bilo je lijepo vidjeti Giovannija Cernogoraza uz Josipa, jedino je šteta što nisu obojica bila na postolju. No, i ovako je ispalo sjajno.
Mora da se u Dubravi slavi žestoko...
- Mogu misliti. Bit će volova, nema što neće. I oklada, imam ih puno i sve sam s ovim zlatom dobio.
Kladili ste se na zlato?
- Ne, kladio sam se na medalju, pa će onda ovo možda vrijediti duplo u svakoj okladi. Valjda će biti pošteno.
Moglo je biti gotovo i prije raspucavanja, imali ste prednost, no, i promašaj tri metka prije kraja.
- Bez veze sam promašio. Nisam imao pojma da je i on promašio dva. Vidim ploču, na njoj 13:13 i idemo dalje.
Bilo je vike, navijanja, je li vam smetalo za koncentraciju?
Peking je pomogao
- Ma ne, smetalo mi je što je vidljivost bila slabija nego što je trebala biti. Jučer je pak puhao vjetar, koji je ubio mnoge planove velikim strijelcima. Ja sam sve uspio izdržati i jako sam sretan i ponosan. Pritisak je bio, ali nisam imao problema s tim. Da sam gledao ploču, potonuo bih.
Svi imaju slušalice na ušima osim vas?
- Ja imam čepiće, to mi je jednostavnije.
Još je jedan Talijan ostao drugi na olimpijskom postolju nakon Londona. Da ne okrene pušku na sebe?
- Neće valjda. Nije lako Pellielu, ali ni Fabbriziju, koji je prije neki dan bio europski prvak, koji je bio broj 1 u kvalifikacijama ovdje, koji je u konstantno velikoj formi...
Jedno blic-pitanje - a gdje je vaša puška?
- Nisam je još ni spremio, naći ću je valjda. Nisam uspio ni do telefona stići, možda je zatrpan porukama i pozivima. Da možda... Ma, dobro, stići ću, ima vremena.
Gađali ste drugi u finalu. Je li vam to bilo otežavajuće?
- Teže je pucati iza protivnika, svakako, jer ako on pogodi, moraš i ti, a to je već psihologija. A kad promaši, imaš šansu, ali i to je pritisak druge vrste. No, dobro i to smo svladali.
Čujemo da niste znali koji ste bili u kvalifikacijama?
- Nisam imao pojma da sam četvrti u kvalifikacijama, rekli su kasnije. Bio sam u vrhu, to znam, ali...
U Pekingu ste bili finalist i peti...
- Peking mi je puno pomogao, neprocjenjivo je iskustvo. Evo, mi Glasnovići na trima Igrama imamo tri finala i sada smo dočekali zlato, a ja sam najmlađi od svih. I prije mjesec dana sam osvojio srebro na EP, momčadski smo uzeli zlato i bio sam svjestan da odlično spreman ulazim u sve ovo. Ne nije me iznenadilo, spremao sam se za ovo, sanjao da bi se moglo dogoditi i sada se dogodilo. Velike se stvari događaju, imamo velika finala, imamo zlato....
Što prolazi kroz glavu nakon zlata?
- A svašta, svaki trening, svaki problem, svaka teška situacija, obitelj, mama, tata, brat, Luže naša stara dobra streljana.
Hoće li vas tata ponovo početi financirati?
- Možda, nikad se ne zna. Posebno ne nakon ovog.
Ide li zlato na procjenu?
- Ne ide nikud, ostaje sa mnom. Ono je za moje cure, kći Paulu, kojoj je godina i 4 mjeseca i suprugu Anu. Njima posvećujem.
Kada je povratak u Hrvatsku?
- Povratak je 10. kolovoza, stigli bismo 11. oko pol 11 navečer. Ne znam, mislim da će se slaviti i dotad i poslije toga u Dubravi. Možda budu i dva neradna dana...
Je li tko od Glasnovića bio u Riju?
- Sada nitko, ali svi ovi ljudi iz misije su moji. Sretan sam, vidim da su i oni.
Trener?
- Nemam trenera, pomaže mi brat, sve drugo radim sam. I ovdje je uz mene bio Giovannijev trener Gasperini, hvala mu.
Rekli ste nam prije mjesec i nešto da planirate Tokio skupa s bratom?
- Ma, di je Tokio. Planiram ja sad prvo godišnji sa svojima, pa onda vidjeti s Giovannijem da mi odemo u mirovinu, da mjesto damo drugima.
Nije valjda?
- Evo Giovanni veli da nije.
A da pokrenete posao zajednički, recimo da se zove Zlatni trap HR.
- Kaj da prodajemo medalje, ha ha, ha. Ma gle, nisam ja još uopće svjestan svega ovoga što se dogodilo. Ja sam bio zadovoljan s bilo kojom medaljom, ali zlato je zlato. Kad netko kaže zlatni, ipak je sve drukčije nego kada je srebro ili bronca.
---------------------------------------------------------------
Spoznor ne bi škodio
Po procjeni ima li u medalji zlata?
- Ima, ima jedno 10 posto. Ali lijepa je stvarno.
Imate zlatnu ribicu i kada bi bila želja...
- Mi strijelci smo skromni. Koji sponzor više ne bi škodio.
Prati li vas itko?
- Domaći ne. Imam samo talijanske sponzore za municiju i pušku. Dobro, tu su HOO i razni programi i nadam se da se dobro vraća uloženo.
Dakle, sponzori Bog vas blagoslovio.
Kako se financirate izuzev oružja?
- Sam sebe financiram, nikom dužan. Kredite ne uzimam.
Imao je i iznenađenje za kraj.
- Drugo dijete je na putu. Sin je, a hoće li biti Rio, ne znam, to se pita i ženu.
Na kraju je dodao...
- Pripremio sam rame...
I ode s medaljom u Selo, malo se opustiti. Samo nek’ je ne nosi po Riju. Po Dubravi svakako!