Nažalost, nisam mislio da ću tako kratko biti komentator Sportskih novosti. Držao sam da će hrvatska priča na ovom Euru trajati dulje, točnije, u to sam bio uvjeren. Dogodilo se ono što se zna dogoditi na takvim turnirima. Vatreni su odigrali odlično u skupini, a onda su u nokaut fazi, u prvoj utakmici imali loš dan. Do velikih rezultata dolazi se bez lošeg dana, on je jednostavno zabranjen.
Što sad vrijedi pričati da odlazak Portugala u četvrtfinale možda nije pošten, ali u nogometu ne može uvijek bolja momčad do pobjede. U tome i jest sva magija nogometa. No, budimo realni, Portugal je zakočio Hrvatsku, odlično se pripremio za utakmicu, znao je otkuda prijeti najveća opasnost, nije dopustio da razvijemo svoju igru, pa je onda zapravo teško govoriti o nekoj nogometnoj nepravdi ili sreći Ronalda i društva. Stekao sam dojam da su cijelo vrijeme igrali na način da se dođe do odluke jedanaestercima. Nisu ni jednog trenutka pokušali nešto ozbiljnije napraviti prema naprijed, ali nama nisu dopuštali igrati, prostora za igru zapravo nije bilo previše.
Nekako mi se čini da je utakmica Hrvatske i Portugala bila među najlošijima na Europskom prvenstvu. Znam da je ulog bio velik, normalno je da nisam očekivao neku lepršavost i ljepotu igre, ali ukupno je sve bilo siromašno. Pogledajte, uostalom, učinak Ronalda. Nije ga se vidjelo do tog udarca prije pogotka Quaresme. Do utakmice s nama na Euru je imao 30 udaraca prema golu, a protiv nas nije mogao doći do prilike uopće uputiti udarac. Potpuno smo ga isključili, ali su Portugalci isključili nas. Nismo stvorili ni jednu pravu priliku, sve su to bile ipak - poluprilike iz prekida.
Utakmica je od samog početka mirisala na jedanaesterce. Ja sam također vjerovao u takav rasplet, već sam se bio spremio za tu šokantnu završnicu. U produžecima je Portugal kao i sve vrijeme utakmice bio posve bezopasan, a onda su nam “prodali” kontru. To nam se nije smjelo dogoditi, kao da su nas zavarali svojom pasivnošću, krenuli smo svi prema naprijed, koncentracija je pala u završnici, kad se to jednostavno ne smije dogoditi. Jer 116 minuta smo igrali jako sigurno, pa nije bilo potrebe pred kraj otići tako visoko i ostaviti koridore prema Subašiću.
Je li Ante Čačić trebao ranije mijenjati? Lako je sad nakon svega biti pametan. Izbornik Čačić je tako radio i na prethodnim utakmicama, to je jednostavno njegov stil. Kad smo u skupini igrali super, zaključno s Španjolskom, onda to nije bio problem, pa ga onda ne možemo nakon poraza apostrofirati da jest. Međutim, Pjaca je prije trebao ući u igru.
Činjenica jest da smo s njegovim ulaskom dobili na prodornosti, on je drukčiji igrač od Brozovića, na boku nam je bio potreban takav igrač. Kad vidimo što je napravio u onih deset minuta koliko je proveo u igri, ipak se moram pitati - zašto nije ušao prije? Jer bilo je tako zorno vidljivo da su Portugalci jako dobro zatvorili Perišića, pa praktički nismo imali pravu igru po bokovima. Pjaca je moćan, ide pravocrtno na protivnika, brz je, snažan, mogao je pomoći.
Nekako je teško isukati konačnu ocjenu za nastup Vatrenih na Europskom prvenstvu. Pristup, požrtvovnost, sjajna atmosfera i zajedništvo, prvo mjesto u skupini, pobjeda nad europskim prvacima Španjolcima.... Sve pet, totalno sve pet!
Međutim, to je otprilike kad završiš fakultet s odličnim uspjehom, a onda kad dođeš na konkretan posao, izgubiš se, ne možeš se snaći, nemaš uspjeh. Zaslužili smo proći dalje, ali što to sada vrijedi, ispali smo u osmini finala, izgubili smo utakmicu koju nismo smjeli. Možemo biti ponosni na momke koji su odigrali dobro, ali na kraju ostaje veliki žal. Što vrijedi sjajan dojam kad si danas već kod kuće, a Euro se još igra. Propustili smo veliku priliku, nismo napravili taj korak dalje, a po svemu smo trebali napraviti nešto veliko o čemu se moglo pričati još dugi niz godina. Šteta.