Postoje igrači, rijetki igrači, koji su za Dinamo imali samo lijepe riječi nakon što su otišli iz Zagreba. Argentinski reprezentativac Leonardo Cufre vjerojatno je najveći strani nogometaš koji je ikada odjenuo Dinamov dres, i danas s uvažavanjem govori o modrom klubu. I osebujni njemački golman Georg Koch, ljubimac Dinamovih navijača, rekao je u intervjuu za Frankfurter Algemaine Zeitung: “Kada uđete u klozet pod zapadnom maksimirskom tribinom, osjetite miris nogometnih stadiona naše mladosti...” Najnoviji je primjer Sammir, koji je sedam godina stanovao u Maksimiru i koji kaže: “Dinamo će uvijek ostati moj klub, a Hrvatska druga domovina!”
Postoje rijetki strani igrači koje je Maksimir ispraćao pljeskom (Eduardo da Silva), postoje i oni koji su odlazili puni gorčine, poput Marka Viduke i Sammira. Jer, Sammira Dinamova publika nikad nije prihvatila. Ne zbog nogometa, njegov talent i vještina nisu bili upitni, nego zbog sklonosti razvratnom načinu života. Živio je opušteno kao nekoć Štef Lamza, a povremeno je i igrao kao Lamza. Na primjer, protiv Malmoa, kada je Dinamo uveo u Ligu prvaka, to će priznati i sam Lamza, odigrao je veliku utakmicu. “Jednako veliku kao ja protiv Eintrachta iz Frankfurta”, priznala je najveća Dinamova “desetka” svih vremena, koja će u utorak proslaviti 74. rođendan.
Bilo je legionara, koji su bili promašene investicije i bačen novac, poput Petera Viga, Šveđanina Teberija, Danca Rasmunsena, zatim Litvanena, Papadopoulosa, Slepičke, Nowotnyja, Callela, Carlosa ili Andersona, a bilo je i onih koji će zauvijek ostati u srcu navijača, poput Dudua, Etta i Chaga.
Kako je Sammir od ljubimca i sina postao izdajica i neželjeno dijete? Kada je pokazao karakter! No, klub je i njemu pokazao da ima “mišiće i alate” i da će ga nemilosrdno kažnjavati ako ne potpiše novi ugovor. Sammir je, navodno, odbio ugovor, koji mu je garantirao milijun eura godišnje, želi se osloboditi Dinamovih okova i epiteta Mamićeva sina jer je shvatio da je upravo zbog toga postao meta navijača. Danas ga tretiraju kao izdajicu, izbačen je iz prvog sastava, Dinamo ga više ne treba...
Njegov menadžer Božo Slišković imao je nekoliko opcija iz Rusije, Ukrajine i Kine, financijski dvostruko izdašnije nego što je Getafe, klub iz madridskog predgrađa.
Tražili su ga moskovski Dinamo, ukrajinski Dnjepropetrovsk, turska Bursa, čak i neki kineski klubovi, ali nije htio ni čuti. “Želim u ligu petice”, rekao je pun inata, jer su mu u Maksimiru rekli da “peticu” nikada neće vidjeti bez Dinamove pomoći.
Što mu može ponuditi Getafe?
- Nešto više nego Dinamo, nešto više od milijun eura godišnje. To je za taj klub velika investicija, ali, kako ne mora Dinamu platiti odštetu, prihvatljivo je...
Sammir je Dinamov igrač do lipnja, a nakon toga slijedi razvod, dvije će godine igrati u Getafeu:
- Da, Dinamo ga može držati na ‘prisilnom radu’, a može ga i pustiti! Vidim u Sammiru želju da napokon nešto više napravi u nogometu, želi se dokazati, 26 mu je godina i ako se uozbilji, na dobrom je putu...
Pred Sammirom su tri najteža mjeseca. U Maksimiru će ga gledati kao izdajnika, koji je opljačkao Dinamovu kasu za nekoliko milijuna eura, ali najvažnije je pitanje kako će reagirati Zdravko Mamić, Dinamov glavni menadžer, do šestog mjeseca i Sammirov vlasnik, ali i najvažniji čovjek Hrvatskog nogometnog saveza. Hoće li pustiti Sammira u Getafe, gdje bi se mogao nametnuti i izborniku Kovaču, vidjet ćemo je li važniji osobni inat agencije ili interes reprezentacije. Ako je Mamiću interes reprezentacije iznad svega i učinio je puno da Sammir postane reprezentativac, neće ga tri mjeseca prije odlaska u Brazil valjda - uništiti?! Ako ni zbog čega drugog, onda zbog one utakmice kada je sam pobijedio Malmo i obogatio Dinamo za 8,000.000 eura. Valjda to Mamić nije zaboravio?
Još ove godine Sammir će igrati protiv Barcelone, Reala i Atletica. Možda u proljeće, možda na jesen. Možda će u Brazil putovati kao turist, možda i u sklopu Kovačeve ekspedicije. Sve to ovisi o Zdravku Mamiću, koji drži nož s prave strane. Ali, tanka je crta od ljubavi do mržnje, a Sammir upravo hoda po njoj. U svakom slučaju, nakon Zagreba - Madrid. Nije loše, iako u cijeloj priči postoji i jedna pogubna i opasna stvar. Madrid by night!