.JPG)
U Amsterdamu smo prije mjesec dana zajedno dočekali jutro. Hrvatski i slovenski atletski novinari. Podijelili europsku broncu Sare Kolak uz pivo. Sklapajući zajedno njezinu životnu priču. Mi smo više znali ono do 2015, kolege Slovenci od tada do danas. Kad se sve to spojilo, dobili smo medalju. Jurij Završnik, zamjenik glavnog urednika sportskog dnevnika EkipaSN, jedan od najboljih atletskih novinara na ovim prostorima, puno prije i finala i kvalifikacija bio je uvjeren, “ta će mala biti čudo, možda i medalja”. Danas, mjesec dana kasnije, nije bio toliko hrabar. Nije nitko bio. Osim Sare i njezina slovenskog trenera Andreja Hajnšeka.
- Nisam spavao gotovo cijelu noć.
A pričajte nam...
- Nisam ostao budan zbog Usaina Bolta, ostao sam budan zbog Sare Kolak.
Mislio sam bit će 5-6.
I nije mu žao. Baš kao ni bilo kome tko je ostao uz televizor u noći s četvrtka na petak. Čudesnoj noći Sare Kolak.
- Oduševila me.
Tako je i zvučao jučer kolega Završnik.
- Hej, zlato!
Da, znamo. Ludo!
- Nije me iznenadilo to što je ušla u finale. Znam da je na razini 62-63 m kad opali koplje kako zna. Mislio sam bit će 5-6, možda čak da baci oko 64, ali zlato... Priznajem, to me iznenadilo. Mislio sam da će Špotakova biti bolja, razočarale su me Njemice koje nisu ništa napravile...
Jurij je Saru upoznao prije godinu i pol. Došao je na jedan od treninga Martine Ratej, velike slovenske kopljašice.
- Tada mi je Hajnšek predstavio Saru. Tada se još oporavljala nakon operacije. Rekao mi je onako usput “pazi ti i na nju, ona može nešto napraviti”. Vidjeli smo se i na početku ove sezone, prije njezina nastupa u ožujku u Splitu. Rekao je “Sara sigurno ide preko 60 m”.
I Ratej je dio ovog zlata
Bacila je 62,75. Normu za svoje prve OI.
- Hajnšek se nikada nije bavio time što Sara na treninzima često baca i 4 metra slabije od Martine. Govorio bi “Sara je natjecateljica, ona na natjecanjima baca ono što treba, ne na treninzima”. Ma, čim sam je upoznao, vidio sam kakva je to cura. Toliko energije ima, toliko motiva, strasti. Ostavila je ludi dojam na mene već pri prvom razgovoru. Bila je otvorena, bez dlake na jeziku, direktno kaže u facu čovjeku što misli o njemu... A ja to jako poštujem. Nema puno takvih.
Završnik jednu stvar želi posebno istaknuti.
- Čini mi se da je jedna od ključnih stvari ta što je 100% vjerovala treneru. Ne znam kako je to Hajnšeku uspjelo, ali, uspio je. Znam da mi je jednom rekao “ova mala je luda, promijenila je 5 trenera prije mene, nitko nije mogao s njom”.
Ali Andrej je uspio.
- Bio je jako sretan što ima dvije cure na treningu koje se nadmeću svaki dan. Martinu i Saru. Rekao mi je “ja na svakom treningu imam natjecanje, tako je puno lakše raditi i motivirati sportaše”. Sara mi je uvijek pričala da joj je lakše kad sa 20 godina ima priliku na treninzima gledati nekoga tko baca preko 65 metara. Kad je došla u Celje, bacala je 55, ali pred sobom je imala uzor i mogla je u živo gledati kad Hajnžek Martini ispravlja pogreške i prilagoditi to sve sebi. Gledala je Martinu u teretani i vidjela što mora raditi da bi bacala 65 kao ona. Zato i Martina ima zasluge za ovo zlato.
Prisjetio se Jurij i jednog detalja od prije 4 godine.
- Sjeli smo na pivo nakon Martinina finala u Londonu gdje je bila sedma. Hajnšek mi je rekao tada “ja ću osvojiti olimpijsko zlato”. Pogledao sam ga čudno, pomislio “lako je to reći”, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da to neće osvojiti s našom curom.
Kakav je uopće Hajnšek trener? Nije tajna da su ga u Sloveniji dosta znali kritizirati jer s Martinom osim mediteranskih medalja nije osvojio niti jednu veliku.
- Da, malo su ga znali šikanirati jer kao nema medalju, a on je pokušavao sve da to promijeni. Mijenjao je načine treninga, radio je sve što je mogao da uspije. On dosta uči, stalno kopa po internetu, traži mišljenja drugih, radi s Fincima, znam da je dosta razgovarao i s trenerom Ruskinje Abakumove. Samo ne sa Švabama - nasmijao se.
Croatia's Sara Kolak tears at javelin bronze medal.
— European Athletics (@EuroAthletics) July 9, 2016
She threw a national record 63.50m #ECH2016 #Croatia #javelin pic.twitter.com/5RQhDfP40O
Kao da je i naša
- Kaže da su posebna kasta. Zatvoreni. Ma, Andrej voli raditi. To je ključno.
U Amsterdamu smo se zezali čija je to više bila medalja. Pitali smo jasno i danas.
- Nije lijepo da kažem da je Sara polu Slovenka, ali meni je nekako jako blizu. Osjećam je isto kao i slovenske atletičare. Uvijek mi je bila kao jedna od naših. Baš kao i Sandra. Čestitao bih ovom prilikom i njoj i Žuniću, ali i Ivani Španović i Tuki i Kolašincu... Ti svi sportaši su jako povezani, prijatelji su, pomažu si. Pa Primož Kozmus je godinama trenirao sa Sandrom u Medulinu, Španović i Dudaš u Sloveniji, naša Veronika Domjan kod vas... Tako Sara sada trenira kod nas.
Dakle, neće nam je uzeti?
- Baš sam tu temu jučer potegnuo s nekim kolegama. Tko nam je sad kriv kad je nismo prije uzeli - kroz smijeh će.
- Ma, nije Sara ista priča kao Jakov Fak. Atletika je nešto drugo. Sari je Celje i blizu doma i nikada se ovdje nije potezalo pitanje da bi joj ponudili da prijeđe kod nas. Čini mi se da naš atletski savez nije pristaša tog tipa. Ne bi kupovali. A i bitno je što sportaš želi. A nekako mi se čini da Sara nije takva osoba.