Glede novonastalog zaoštrenog stanja na krajnjem istoku Europe, odnosno ruske agresije na Ukrajinu, oglasio se i Međunarodni olimpijski odbor u čijem priopćenju stoji:
"Međunarodni olimpijski odbor (MOO) oštro osuđuje kršenje olimpijskog primirja od strane ruske vlade. Odgovarajuću rezoluciju UN-a usvojila je Opća skupština UN-a 2. prosinca 2021. i to konsenzusom sve 193 države članice UN-a. Olimpijsko primirje započelo je sedam dana prije početka Olimpijskih igara, 4. veljače 2022., a završava sedam dana nakon zatvaranja Paraolimpijskih igara, a to znači 20. ožujka 2022.
Predsjednik MOO-a Thomas Bach danas ponavlja poziv na mir, koji je izrazio i u svojim govorima na svečanostima otvaranja i zatvaranja Zimskih olimpijskih igara u Pekingu. Na ceremoniji otvaranja pozvao je političke vlasti: - Poštujte svoju predanost ovom olimpijskom primirju. Daj miru šansu.
Na završnoj svečanosti zatvaranja ZOI u glavnom kineskom gradu, zamolio je političke čelnike da se "nadahnu primjerom solidarnosti i mira" koji su postavili olimpijski sportaši.
Nakon nedavnih događaja, MOO je duboko zabrinut za sigurnost olimpijske zajednice u Ukrajini. Međunarodni olimpijski odbor je osnovao radnu skupinu za "pomno praćenje situacije i za koordinaciju humanitarne pomoći članovima olimpijske zajednice u Ukrajini gdje je to moguće", stoji u priopćenju Međunarodnog olimpijskog odbora, a koje je potpisao James Macleod, MOO-ov direktor Olimpijske solidarnosti i odnosa s nacionalnim olimpijskim odborima.
Rusiji ovo inače nije prvi puta da su prekršili olimpijsko primirje. Isto se dogodilo 2008. kada je Rusija napala Gruziju, nepuna 24 sata prije početka ljetnih OI u Pekingu. Ruku na srce, ratovalo se nažalost u svijetu i tijekom brojnih prijašnjih ljetnih i zimskih Igara. No ipak, koliko god bilo simbolično, isticanje stava MOO-a da je jedna država prekršila olimpijsko primirje kao svojevrsni sveti simbol mira i sporta, ipak jest snažna poruka. Poruka koja se ne ističe uvijek i koja definitivno državu koju se proziva izvrgava javnoj sramoti. Ma kako god to tumačili ili pokušali protumačiti u Moskvi.
Jesu li moguće daljnje sportske sankcije? Iskreno, manje vjerojatno. Posljednje što pamtimo kada je iz političkih razloga i poradi sankcija nad nekom državom, bio pod blokadom i sport, odnosno sportaši te države, bio je slučaj s početka '90-tih kada su nekom obliku sankcija bili podvrgnuti sportaši iz tadašnje SR Jugoslavije zbog agresije na Hrvatsku i kasnije BiH. Međutim, niti tada nije sportašima tih država bezuvjetno i uvijek zapriječen nastup na međunarodnim natjecanjima, OI recimo.
U nekim sportovima je doduše reprezentacija bila isključena, primjerice nogometna vrsta tadašnje Jugoslavije nije nastupala na EP u Švedskoj 1992. Upravo tada se, sredinom '90-tih, u međunarodnim sportskim forumima, pa tako i u MOO podosta raspravljalo je li "sportski i korektno" sportaše neke države kažnjavati zbog ludosti političkih čelnika ili agresivnih politika njihovih režima?
Prevladalo je opće mišljenje kako sportaše treba zaštititi i toga poštedjeti. Uostalom, ako se propagira nemiješanje politike u sport (što je vrlo diskutabilno, ali je i druga tema), onda ne bi bilo korektno u ovom slučaju ruske sportaše i sportašice kažnjavati poradi ludosti njihovog državnog poglavara.
Moguće je raspravljati o zabrani nastupa reprezentacije Rusije pod imenom i zastavom svoje države, već pod imenom svojeg nacionalnog saveza. Kao u primjeru OI u Tokiju i ZOI u Pekingu. Ono što je vrlo izvjesno da će se neka međunarodna natjecanja, ne nužno sva, izmjestiti iz Rusije. Recimo, doista je malo vjerojatno da će UEFA dopustiti da se ovogodišnje finale Lige prvaka odigra u Sankt Petersburgu.