Bez imalo sentimenta i bez riječi zahvalnosti, Ivano je završio u “košu za smeće” u još jednom u nizu procesa podmlađivanja reprezentacije. Prava sramota za sport koji je Hrvatskoj donio najveće uspjehe.
- Tako sam odlučio. Ovaj SP nije toliko važan niti odlučuje o plasmanima za druga natjecanja. Moramo odmarati neke igrače koji su premoreni. Želim vidjeti koliko je Drago Vuković sposoban zamijeniti Domagoja Duvnjaka na toj poziciji. Nisam razgovarao s Balićem, nisam ga mogao dobiti telefonom. No, i on je sam svjestan da ove sezone nije u pravom ritmu niti je dovoljno igrao. To ne znači da je on zauvijek otpisan, može igrati već u sljedećim proljetnim kvalifikacijskim utakmicama za EP - lakonski je objasnio odluku koja je šokirala sve prisutne na konferenciji za novinare.
Dodao je pritom Goluža da je tako odlučio nakon što je vidio utakmicu španjolske Asobal lige između Balićeva Atletico Madrida i Barcelone, u kojoj Balić nije baš igrao niti briljirao.
No, bez obzira što je dugo s njim dijelio svlačionicu i zatim surađivao u zahtjevnijoj relaciji izbornika i igrača, Goluža vjerojatno nije do kraja zavirio u Ivanovu glavu. Ili možda jeste, ali to javno nije htio priznati. Nepozivanje na SP, i to baš u Balićevom Madridu, sigurno je i definitivni oproštaj rukometnog Mozarta. Nemoguće je i zamisliti scenarij u kojem će Balić zatomiti sujetu (na koju ima puno pravo) i prijeći preko ove Golužine odluke te se kao pokajnik vratiti prvom sljedećom prilikom. Ne, to sigurno nije Balićev način. Svi ljubitelji hrvatskog rukometa moraju se pomiriti s činjenicom da smo Balića u dresu HR reprezentacije zadnji put gledali u utakmici za olimpijsku broncu protiv Mađarske u Londonu (33-26). Okreće se novo poglavlje povijesti hrvatskog rukometa. Koliko će ono biti uspješno, može se unaprijed zamisliti. Naš će rukomet u svijetu ponovno predstavljati ono što je bio u zlatno doba 2003. i 2004. - onda kad se rodi novi Ivano Balić. A to se nikad više neće dogoditi!
Nažalost, za skandalozno odstranjivanje iz reprezentacije Balić je djelomično i sam kriv:
- Ne znam što je izbornik mogao napraviti, jer mu Balić nije odgovarao na pozive koje mu je ovaj upućivao prije sastavljanja popisa za Španjolsku. Vjerujem da bi on bio na popisu od 28 igrača, bez obzira na to kako igra i da li igra u Atletico Madridu - pojasnio je Zoran Gobac.
Postavlja se s pravom pitanje zašto je onda Goluža tu činjenicu pokušao relativizirati i nije je posebno isticao kao opravdani razlog Balićeva izostanka. Valja mu i njegova sujeta to nije dopustila. Kakav je to izbornik kada mu igrač ne odgovara na pozive?! Pa bio on i Ivano Balić...
S druge strane, Goluža je sam najbolje upoznat s vlastitim odnosom koji s Balićem ima još od početka izborničkog mandata. Mogao je biti dovoljno inteligentan i anticipirati. Ni njemu kruna s glave ne bi spala da je sjeo na avion i otišao pogledati utakmicu Atletica i Barcelone i u četiri oka popričati s Balićem.
Bilo kako bilo, ovako ispada da je odlazak iz reprezentacije samo Balićeva jednostrana odluka. No, ako i jeste tako, problemi su, sada je to očito, nastali još prije, tijekom prošlih natjecanja kada su Goluža i Balić bili u permanentnim sukobima čiji se sadržaj, za dobrobit reprezentacije, uvijek pokušavao prikriti. Očito je da su odnosi sada, kad je Balić iz Zagreba otišao u Madrid, došli do tog stadija da je svaka suradnja postala besmislena. Balić ne odgovara na izbornikove pozive, ne javlja se ni “sedmoj sili”, teško je i zamisliti s kakvim se vlastitim demonima sada bori. No, ne treba to ni pokušavati shvatiti, Balić je i prije privatno uvijek bio enigma, baš onakva kakva je za suparnike uvijek bio na terenima. Možda je baš u tome njegova veličina, no zar takvi nisu bili svi naši sportski velikani, počev od Dražena Petrovića, Gorana Ivaniševića, Janice Kostelić...
O odlasku velikog Ivana svatko će danas imati svoju verziju, bilo da brani ili osuđuje Balića ili Golužu. Nesporna je činjenica ipak da rezultatski najuspješniji hrvatski sportski savez sve svoje zaslužnike odstranjuje kao kirurg zloćudno tkivo s pacijentova tijela. Umjesto cvijeća, riječi bezgranične zahvale, “ordena zasluga za narod” i naklona do poda - rastanak u gorkim suzama. Da, sjetite se Metličića, Kaleba, Džombe i svih ostalih i donesite konačni sud...Veliki bard odavno je napisao: “Nešto je trulo u državi Danskoj...”