Eto, toliko o tome da je u Egiptu sve bila samo stvar lošeg trenutka. Sve što se događa proteklih dana sugerira da su stvari u Aleksandriji nakon utakmice protiv Japana eskalirale i rezultirale turnirom kakav smo vidjeli. Pucanje je počelo u Egiptu. Prvo je izbornik Červar bez konzultacije s ljudima koji su ga izabrali potegnuo ostavku usred prvenstva, ostavku koju nitko nije očekivao, jer je dogovor bio da vodi tim do kraja OI u Tokiju. A onda se dogodilo što je potpuno neprirodno da izbornik u ostavci bude predlagatelj svog nasljednika, bez obzira na ime i klasu koju je Červar stekao na klupi i na činjenicu da je Horvat najrealniji izbor u ovom trenutku.
Onda se po povratku izbornik Červar osvrnuo na Cindrića, pa je Cindrić uzvratio, pa je Červar otišao korak dalje, pa je novi izbornik Horvat telefonom obavijestio fizioterapeuta Kajbu da više nije član tima, pa je Kajba reagirao videom, a onda i svojom istinom na jednom portalu…
I zaključili smo da to baš i nije bila tako sretna obitelj, kako su nam stalno sugerirali. Fokus svih problema odjednom je prešao na Cindrića, a nekako nam se čini da ipak to nije 'zec iz grma' kojeg se traži. Čini nam se… I da se od svega kada je najviše potreban mir timu, radi apsolutni cirkus koji ne priliči reprezentaciji kakva je rukometna. Zanimljivo je da se većina igrača odlučila za šutnju, što isto sugerira neke stvari. Uostalom, mijenjali su se ljudi u svemu tome već 30 godina skoro, pa nije bilo takvih drama, makar je mnogima falila 'topla riječ' nakon svega. Dug je popis takvih. Igrača, liječnika, fizioterapeuta, predsjednika… Ali, Hrvatska je trajala i svi su dio toga bili i ostali.
Osnovna stvar koju sve te stvari sugeriraju je da je došlo do narušavanja hijerarhije u sustavu i da je to rezultat svega što se ovdje događa sada, a krivci su na neki način svi sudionici koji su dosad šutjeli, a sada odlučili progovoriti. Jer ako ste šutjeli dosad, mogli ste i dalje.
Damir Kajba je sjajan dečko, bio je u toj reprezentaciji i puno više od fizioterapeuta, brinuo se o svemu i svačemu u mnogim situacijama bio je i kreator dobre atmosfere, onaj pozitivni ZG fakin bi se reklo. S pravom je pogođen načinom na koji mu je smjena priopćena, jer to se u hijerarhiji ne smije dogoditi. A hijerarhija nije poziv na kavu. Hijerarhija kaže da je predsjednik Zdravstvene komisije HRS-a dr. Krešimir Rotim i ako je to bio nečiji posao onda je bio njegov i nisu ga smjeli preskakati i ne informirati. Horvat ima pravo na svoj izbor suradnika i nije sporno da nije želio Kajbu, no Horvatov posao u reprezentaciji je tim, igra, a ne liječnička služba.
Iz Kajbe je izašla uzrujanost, emocija i nije se nažalost uspio zadržati na komentaru o Cindrićevom zdravlju, jer to je osnovni segment njegovog posla u reprezentaciji. A sve ostalo je bilo previše. I ne treba, što god on mislio o tome, on biti taj koji će reći treba li Cindrić timu ili ne i reketari li Cindrić HRS ili slično. To je stvar kompetencije izbornika i njegovih suradnika, a Cindrić se nije sam doveo u reprezentaciju, poveo u Egipat, kao ni lani u Švedsku, kao i preklani u Njemačku. Rekao je Kajba o izležavanju na strunjači s mobitelom, a znam trenera koji bi da to vidi pojeo i igrača i mobitel i znam da se taj igrač nikad više ne bi našao na sljedećem treningu, a kamoli na utakmici i natjecanju. Ma kako se igrač zvao. Znam i trenera koji je provaljivao vrata hotelske sobe zbog kašnjenja na trening samo jednu minutu… Pitanje je samo što puštaš i možeš li se s tim nositi.
Luka Cindrić se činjenicom da u tri godine nije odigrao nijedan turnir kako treba, svima popeo na vrh glave i javnost je s pravom sumnjičava, tim više jer ga vidi da sjajno igra za Barcelonu i pita se u čemu je problem da tako ne igra i za reprezentaciju. Neki problem očito postoji i Cindrić će kad-tad odgovoriti na njega ako bude dio tima i dalje. Igrama ili riječima, svejedno.
A još nismo čuli kako se on to ozlijedio ako je iz Barcelone na pripreme došao zdrav i zašto je uvijek to problem na natjecanju, kada i na pripreme dođe zdrav. Zašto se priča stalno ponavlja.
Drugo, jako se dobro zna da Barcelona polu-zdrave igrače ne pušta i povlači odmah, to nije novost. Zbog toga Palmarsson nije igrao za Island u Egiptu, a ostali su igrali jer su bili zdravi, njih čak 14 iz katalonskog ponosa. I ništa čudno da su tražili Cindrića nazad, ali nije Cindrić taj koji će uvjetovati bilo što s pregledom u Barceloni, jer opet za to kompetenciju ima naša liječnička služba. Ne može svaki po svom izraziti želju, jer to stvara kaos, a reprezentacija nije Disneyland gdje sve želje postaju stvarnost.
Dakle, bilo je tu sa svih strana puno zadiranja u kompetencije, nepoštivanja hijerarhije, a hijerarhija i poštovanje iste su preduvjet svakog dobrog i ozbiljnog posla. Kad svatko radi svoj posao, problema nema. Mi smo se na tom planu malo opustili, jer kada smo imali hijerarhiju i poštovali je imali smo i rezultat. I nikad preko toga nitko nije išao, čak i kada mu je bilo teško. A mnogima je bilo teško. I nisu se slagali.
Trebali sada Horvat takvu atmosferu u animiranju selekcije koja za mjesec dana u Montpellieru treba izboriti plasman na OI? Ne treba, naravno, treba samo igrače koji će to moći napraviti, treba vući poteze i među njima istima stvoriti kemiju koja je negdje u Aleksandriji po svemu izrečenom proteklih dana iščeznula. Htjeli oni to priznati ili ne.
Priznao je rezultat, on uvijek savršeno pokaže sve, baš i kao lani u Švedskoj i Austriji. Kapetan Duvnjak je nakon SP-a rekao 'potreban je reset'. Bio je u pravu. U Montpellieru ćemo vidjeti je li uspjelo i hoćemo li opet postati sretna obitelj.