PIŠE FRANO VIĆAN
Kako je lijepo pisati nakon ovakve utakmice. Kakvom utakmicom su nas počastile obje reprezentacije... Moram reći da dugo nisam gledao ovakvu predstavu, bila je to prava promocija našeg sporta. Fantastična igra s obje strane i velika, zaslužena naša pobjeda.
Kao što sam rekao u najavi utakmice, vrijeme je, ili prevedeno, sad je malo red na nas.
Istina, rekao sam i da nam treba utakmica na mali broj golova, ali nije nas ovo omelo, i ovako smo pronašli put do finala. Ljudi, pa mi smo im utrpali 12 komada! Srbija toliko ne primi ponekad ni u dvije utakmice.
Nije nas omelo ni to što se tri četvrtine nismo mogli obraniti s igračem manje. Tog četvrtka ne. Momci su vjerovali, stožer je vjerovao, a natjerali su i nas svojom igrom i vidljivom kemijom da i mi vjerujemo.
Uvijek smo znali pronaći rješenje u napadu za ponovni priključak. Odlično smo krenuli u utakmicu, toliko toga smo kreirali, stvorili u prvoj četvrtini da je prava šteta što to nismo kapitalizirali boljim rezultatom od 1:1. Bijač je krenuo odlično na golu. U pozicijskoj obrani smo bili izuzetno koncentrirani, vidjelo se da ostavljamo nešto više prostora njihovim slabijim pucačima. Odlično smo im zatvorili ljevake i njihov forte, šut s pet metara, mislim da su prvi put došli u takvu priliku tek sredinom treće četvrtine. Na drugoj strani smo imali velikih problema s Prlainovićem.
Sukno je opet radio čuda, čini mi se da ovako nije nikad igrao, a top je već godinama. Ima golem utjecaj na igru suigrača, doslovce bi izmislio na kraju četvrtine gol za priključak i tako tri puta. Lončar je u ovakvoj utakmici utrpao dva iz igre. Joković drzak, bez puno razmišljanja pri šutu, jednako kao i Vukičević koji je dao dva pogotka (drugi za naše vodstvo 11:10). Za Bušlju znamo da je vrh u obrani, a ovaj put je i u napadu dodao dva.
Riječ-dvije o Bijaču, odličan ulazak u utakmicu, odmah se dalo primjetiti da je pravi. Na tako raspoloženog vratara prava je šteta dopustiti protivniku četiri lagane realizacije u nizu sa 2 metra (tri puta na igraču manje s vratnice i jedan s pozicije centra). Mnoge vratare bi to poljuljalo i izbacilo iz ritma, ali Marka nije (srpske jest). Marko je ostao koncentriran, u posljednjoj četvrtini vezao je četiri obrane u nizu te smo zbog toga mi u finalu, a Srbija u borbi za treće mjesto.
U finalu na Alfred Hajosu nas čekaju domaćini Mađari, ima li bolje kulise za okititi se naslovom prvaka svijeta? Teško. Na ovom turniru Mađari imaju izvrsnog Nagya na golu, vratara Szolnoka, koji je nedavno briljirao i na Final Fouru Lige prvaka u Budimpešti. Prema naprijed se najviše moramo čuvati ljevorukog Vamosa i s lijeve strane Denesa Varge. Međutim, mislim da smo kvalitetnija momčad, da smo do sada pokazali najviše na cijelom turniru i, na kraju krajeva, imali smo i najteži put do finala, puno teži od Mađara.
Domaći bazen može biti i prednost, ali i otegotna okolnost, ovisi kako se krene u susret. Ja ne držim do priča da je netko rasterećen u finalu, nema toga, nitko tu nije rasterećen, svatko tu želi pobijediti i uzeti zlato. Iako nas smatram kvalitetnijima, šanse su ipak po meni 50:50%.
Golema je razlika između zlata i srebra, a vidim i da su našima srebra dojadila, pa zbog toga, kao i prije polufinala:
“Vrijeme je...