U srcu Trešnjevke, u Metalčevoj ulici, skriven je jedini betonski teren na otvorenom u cijelom Zagrebu. U ponedjeljak ujutro, dok Hrvatska još trlja oči nakon burne noći, Ana Konjuh stigla je na trening. Njujorške je reflektore na nekoliko dana zamijenio zagrebački asfalt, a već u petak bit će na Dalekom istoku.
Ana se u ponedjeljak probudila kao hrvatski broj jedan, s najboljim renkingom karijere (52. mjesto). Kakav je pogled s nove pozicije?
- Odličan. Na US Openu doista nisam očekivala četvrtfinale, mislila sam da bi bilo sjajno proći kolo ili dva, ali jednostavno me krenulo. Dotad sezona nije išla kako smo planirali, mučile su me ozljede, pala sam ispod 100. mjesta i trebao mi je uzlet da mi potvrdi kako sam na pravom putu.
Je li bilo nervoze prije prvog četvrtfinala na Grand Slamu?
- Malo, ne toliko da bi smetalo. Bila sam svjesna da sam već napravila veliku stvar pa nije bilo razloga da si stavljam dodatni pritisak. Naravno da je ulazak u polufinale sam po sebi veliki motiv, ali Plíškova je taj dan bila bolja.
Žalite li za nečim iz tog dvoboja?
- Ne žalim. Do tog trenutka već mi se nagomilao umor, nakon što sam više od mjesec dana stalno bila u pogonu. Osim toga, nije jednostavno na Grand Slam turniru odigrati pet kola protiv igračica iz Top 100. Ona je uz to imala svoj dan i nisam mogla ništa napraviti.
Borna Ćorić rekao je da bi vam ovaj rezultat mogao biti prijelomnica.
- I ja se nadam, hvala mu na lijepim prognozama. Trudit ću se još više trenirati i opravdati visoka očekivanja na preostala četiri turnira u ovoj sezoni.
Vjerujete li sada da ćete jednog dana biti Grand Slam pobjednica?
- Dobar rezultat uvijek vraća vjeru. Kada ga nema, gubiš samopouzdanje i počneš sumnjati. Iskusila sam i znam da je to najgora stvar koja se može dogoditi. Tko će ti vjerovati ako nećeš sam sebi? A ovo je, kao što kaže Borna, odskočna daska, dokaz da mogu.
Koliko ste puta prije meča s Radwańskom premotali onaj susret iz Wimbledona?
- Nisam previše, iako mi je palo na pamet da je Bog htio da se ponovno sretnemo i da joj vratim za taj meč. Brzo je stiglo. I zbilja sam dobro odigrala.
Od kralja prošle sezone pa sve do ljeta konstantno su vas pratile ozljede. Samo u lipnju su bile tri. Jeste li zbog toga počeli osjećati psihološku barijeru?
- Uvukao mi se neki strah, što sigurno nije pozitivno za psihu, a i teško je vraćati se poslije ozljeda. Izbivaš tjedan, dva, mjesec, nije bitno, a onda opet težak posao. Sada sam, hvala Bogu, potpuno zdrava. Nadam se da će tako ostati.
Koliko je trenerica zaslužna za porast samopouzdanja?
- Puno. Već i sama činjenica što je došlo do promjene na mene je djelovala pozitivno. Trebalo mi je osvježenje. Jelena je sama bila igračica i najbolje zna kroz što prolazim, kako se osjećam, a to puno pomaže.
Jeste li u timu u startu ciljali da imate ženu za trenericu?
- Ne, oko toga mi je bilo potpuno svejedno, problem je što je u Hrvatskoj izbor ograničen, a ja nisam htjela stranog trenera.
Zašto?
- Cijeli je tim hrvatski pa nisam htjela to miješati. Ako mogu pronaći osobu u Hrvatskoj, nema razloga gledati dalje. Barem zasad. Odluka se pokazala kao pogodak.
Pam Shriver komentirala je da je vaš servis podsjeća na sestre Williams. Osjećate li da se tu dogodio pomak?
- Servis mi je uvijek bio jača strana, koliko god nekad ovisi o danu i tome kako sam se probudila. Definitivno sam ga popravila, iako ga treba još puno brusiti, podići postotak ubačaja. Moram raditi i na kretanju, razvijanju poena, još sam mlada pa se tu dosta mučim. I nastojati izbjeći situacije da kod 5-5 u trećem setu promašim čisti forhend.
Ili, recimo, tri meč-lopte…
- Ili to (smijeh). Da iskoristim barem jednu od tri.
U deset dana zaradili ste gotovo dvostruko više nego u cijeloj sezoni prije toga. Je li Mercedes već izabran?
- Ha ha, rekla sam negdje da ću se nagraditi Mercedesom. Položila sam vozački početkom godine, sad imam neki Golf od svojih, ali treba mi auto budući da sam ovdje u Zagrebu. Nadam se da ću ga kupiti negdje početkom sljedeće godine. Pokušavam što manje razmišljati o novcu, tu cifru vidiš samo na papiru, nije da si je mogu baš predočiti. Ali znam da sam to sama zaradila.
Lani ste si postavili cilj Top 50. To se nije dogodilo, a sada ste opet pred vratima tog društva.
- Cilj je ostao isti. Do New Yorka nije išlo vrhunski, ali sada smo jako blizu i ako završim među 50, smatrat ću sezonu uspješnom. No, prvo treba obraniti još neke bodove.
U Zagrebu ste još dva dana, kako izgleda raspored za dalje?
- Putujem u Kinu na mjesec dana, čekaju me Guangzhou, Wuhan i Peking. Potom se vraćamo u Zagreb na tjedan i pol i onda ću zaključiti sezonu u Moskvi.
Odmor?
- Razmišljam o njemu, da. Uzet ću najmanje tjedan dana, da se malo maknem od svega. Nekamo gdje je toplo i puno sunca. A onda sve ispočetka.