Tata i sin Dušebajev jedna su od najboljih priča svjetskog rukometa. Tata je rođen u Kirgistanu, bio je reprezentativac SSSR-a, dvaput najbolji igrač svijeta. Promjene u SSSR-u su ga odvele u Španjolsku, tamo je našao život, dobio državljanstvo, dobio dva sina, udomaćio se. S Ciudad Realom je ostvario sve snove, bio igrač i trener tog neponovljivog Dream Teama iz Quijote Arene.
Raspao se Ciudad, otišao Talant, rasuli se Dušebajevi. Tata u Poljsku, sin u Makedoniju. Tata prvak Europe s Kielcem, sin najbolji mladi igrač svijeta. Na jesen će se ponovo sresti, tj. prvi puta kao igrač i trener u dresu poljskog Kielca.
Alex je totalna guba, Španjolac, koji je odlično naučio makedonski “vo Skoplje” gdje, kaže, “so Vardar igra Sehata ligata”. Trebali ste vidjeti kako zove prijatelja Canellasa, “Kanje, bara te novinarot, pardon, ne razume on”, pa na španjolskom jer Canellas od makedonskog zasad barata samo sa “sakam skara”. Engleski preferira, ako niste za španjolski. No, vratimo se “malom Dušku”, kako zovu Alexa.
Kažu da ste vi najopasniji španjolski igrač?
- Vjerojatno neka greškata. Ali ako kažu, morat ću to danas pokazati, nema druge.
Kako vam se čini Hrvatska ovdje?
- Hrvatska je odlična momčad, ima puno mladih igrača koji imaju vrhunsku kvalitetu, o čemu govori činjenica da su relativno lako došli do četvrtfinala, do kojeg su se pokliznuli neki veliki favoriti.
Kada biste uspoređivali Hrvatsku i Španjolsku…
- Mislim da smo u dosta stvari slični, da smo najopasniji iz obrane u lakoj realizaciji. Ako se netko toga dočepa, bit će u prednosti. Ono što mogu reći je da Hrvatska u napadu ima jako dobre šutere i da se mi moramo dobro pripremiti da našom obranom olakšamo posao našim vratarima.
Ni vi ne briljirate, makar uredno pobjeđujete. Sve ste dobili od starta turnira?
- Mi jednostavno nismo reprezentacija koja pobjeđuje 10 razlike. Mi uvijek igramo gol za gol, ne razbijamo glavu s razlikama. Znamo, ako smo svi unutra u utakmici da ne možemo izgubiti.
Luka Cindrić je vaš suigrač u Vardaru, ovdje ima dosta bitnu rolu?
- Za mene je sjajan, igrač za momčad. Može i sam riješiti utakmicu, asistirati. Jako bitan za Hrvatsku u ovom trenutku, mislim da je to pomoglo i da Duvnjak uspije biti sačuvan, jer ima problema s ozljedom.
Tko je najveća hrvatska opasnost za Španjolsku?
- Duvnjak sigurno, zvijezda u pravom smislu riječi i to svi znamo. Znamo i o njegovim problemima. No, ja bih tu uz njega svakako stavio i odlične vratare, koje znam iz Lige prvaka i SEHA lige. Koji god brani, može odlučiti, sad su to Stevanović i Pešić, ali i da je Ivić tu ,ne bi bilo drukčije. Ako golmani krenu braniti, to može biti opasno.
Da, pokazuju to i rezultati na ispadanje?
- Čiste šutove moraš zabijati, to je jednostavno. U nedjelju je Danska zbog toga ispala, Njemačka isto, makar je Wolff imao 50 posto, ali Šarić je bio na 45. I naši su golmani iz te klase. Ako im krene, mogu odlučiti.
I kakvu utakmicu predviđate?
- Gol za gol, bit će zanimljivo, odlučit će sitnice, bolja večer.
Imate li pritisak da morate napraviti neki veliki rezultat nakon što se niste plasirali na OI u Rio?
- Nije pritisak, nego mi želimo kao momčad pokazati da je to bila slučajnost. To je najteži trenutak za Španjolsku dosad. Mi smo jedna od najboljih reprezentacija na svijetu i to moramo pokazati ovdje. To očekujemo od sebe u prvom redu.
I tko će u Pariz?
- Nadam se mi, ali znam da tko god ode, može biti jako opasan tamo. Nema nemogućeg, definitivno.
Tata Talant se morao oprostiti...
- Ma, nije do jučer, ne da se taj tako lako. Eno, igra President Cup. On uvijek mora igrati neko finale, mora biti prvak, kaže, jer kakav je to posao. Nije mogao više ovaj put, stvarno.
Je li se umorio, Kielce, pa reprezentacija?
- Ma, nije, on se nikad ne umori od rukometa. Ali dobro će mu doći da se malo odmori dok svi ne stignu nazad prije nastavka Lige prvaka. Možda budemo konkurencija prije nego se dogodine sastanemo u istom klubu u Poljskoj.
Brat Daniel je sve bolji...
- Igra u Valladolidu, ima dobrih ponuda, jednu čak iz velikog kluba, ekstra, ali polako, najvažnije da igra. Stići će.