SPLIT - Simon je s kolegama iz britanske postrojbe IFOR-a stacionirane u Sarajevu došao u Split i sudjelovao u humanitarnoj utrci. Namjera je bila dobra, pomogli su skupiti novac za štićenike vrličkog Zavoda za djecu sa smetnjama u razvoju.
Navečer su se odlučili malo zabaviti i završili su u Kaštel Lukšiću. U Malom raju bilo je im dobro, atmosfera je rasla sa svakom ispijenom pivom. No, loklanim se momcima nije svidjela zabava razularenih Britanaca.
Jedva punoljetni Ante Biuk i Denis Duvnjak porječkali su se s Grantom Hazardom i Geoffreyjem Morleandom, a sukob se preselio iz lokala na mračnu cestu. Simon te Hazard, Moreland i još trojica vojnika napadnuta su kamenjem, mramornim pločama, drvenim letvama i metalnim šipkama. Nakon što se gužva smirila, polumrtvog su Simona pronašli na zidiću. Tamo su ga, prema vlastitom priznanju, odvukli i ostavili Goran Aleksić i Elvis Ražnjević iako je krvario iz ušiju, treptao i pokušavao nešto reći. Dok je trajala tučnjava, nesretnik je, navodno, cijelo vrijeme stajao sa strane s rukama u džepovima i ponavljao “No problem”.
Iz splitske bolnice Simon Lee Terrence Jeans u teškom je stanju avionom prevezen u vojnu bolnicu Frimley Park u Surreyju, gdje je preminuo 17. rujna 1996., devet dana nakon incidenta. Imao je 25 godina.
Desetak napadača
Iako je bilo naznaka da je napadača bilo desetak, dan kasnije su privedeni i pritvoreni Biuk, Duvnjak, Aleksić i Ražnjević. Na prvom suđenju sudac Davor Svalina je 19. srpnja 2000. izrekao četvorki zatvorske kazne: Biuku šest mjeseci, Duvnjaku i Aleksiću po tri i Ražnjeviću četiri mjeseca, no kaznu nisu izdržali zbog apsolutne zastare jer je predmet u žalbenim postupcima na Vrhovnom sudu bio pune tri godine.
Postupak je, međutim, obnovljen i za smrt mladog Britanca optužen je danas 30-godišnji Dejan Škaro. Iako Britanci nisu vjerovali našim liječnicima, sudac Zoran Matulović se na ponovljenom suđenju vodio nalazima vještaka, prema kojima je smrt ipak posljedica nebrige britanskih liječnika, pa je 2007. Škaru drugi put oslobodio krivnje. Preminuo je od izljeva krvi u mozak, a naši liječnici tvrde da je ugrušak u splitskoj bolnici mogao biti vrlo lako uklonjen.
Kamenom u sljepoočnicu
U posljednjoj ukidnoj presudi Vrhovnog suda stoji da na suđenju nisu pravilno vrednovani iskazi svjedoka o Škarinoj ulozi. U nizu vještaka koji su se izjasnili da je transport mogao pridonijeti smrtnoj posljedici našao se jedan koji je tvrdio da je smrt ipak izravna posljedica udarca. Vrhovni je sud dao nalog da se iznova i precizno utvrdi je li smrtni ishod izravno povezan s ozljedama zadobivenim u tučnjavi, što je sada najvažniji zadatak Ivone Rupić, treće sutkinje u 13-godišnjoj pravosudnoj trakavici.
Škaro i dalje tvrdi da nije kriv, a tužitelji ustraju na tvrdnji da je upravo on zadao mladom Britancu kobni udarac kamenom u sljepoočnicu. Na suđenjima do sada nije dokazano čak ni da je bio na mjestu događaja.
Tragedija razorila obitelj
SPLIT - Terence Edward William Jeans, otac preminulog, za prvog se postupka sprijateljio sa Škarinim ocem, pa je neko vrijeme vjerovao da su Škari smjestili zbog srpske nacionalnosti.
No, već na drugom suđenju vjerovao je da Škaro treba odgovarati za smrt njegova sina, koji je imao trudnu sprugu i nikada nije vidio dijete. Obitelj Jeans raspala se nakon tragedije, Terence se razveo od supruge i triput pokušao samoubojstvo. Iako shrvani i financijski slomljen, ponovno je, s prevoditeljem kojeg sam financira, 15. put stigao u Split: - Možda je život moga sina mogao biti spašen da je ostao u vašoj bolnici, ali to ne možemo znati. Kad je odlazio, nisam očekivao da se neće vratiti. U najgorem slučaju, mislio sam da bi mogao poginuti u borbi, a ne ovako mučki. (A. Ku./EPEHA)