Branka Donassy je doajen modnog dizajna u Hrvatskoj, misteriozna dama koja govori tiho, kreće se bešumno i radi - savršeno. Jedna je od rijetkih, možda jedina, čije se unikatne, rukom rađene haljine, kaputi, vjenčanice, torbice i ostali asesoari objavljuju u kultnom talijanskom modnom časopisu Collezioni Haute Couture, to jest Visoka moda. Dakle, u istoj publikaciji koja prezentira djela Armanija, Diora, Forda, Lagerfelda, Biagiottijeve, Versacea, Kenza, Gaultiera i ostalih velikana visoke svjetske mode. Gospođa Donassy kreira, kroji i stvara u svom ateljeu, u zagrebačkoj Amruševoj ulici, prepunom haljina i stotinama kartonskih krojeva na vješalicama, šivaćih mašina, endlericom, zrcalima, škarama i iglama...
Odakle su Donassyji?
- Tata Rudolf rodio se u Kutini. Davno prije, u vrijeme kad su se kod nas u Hrvatskoj gradile crkve poznog baroka, tamo je došao jedan Donassy iz Venecije.
Obiteljski grb
Plemkinja ste?
- Da. Danas to zvuči pomalo smiješno. Imamo obiteljski grb s venecijanskim lavom... Povijest obitelji počinje u Španjolskoj, iz koje sele koncem 15. stoljeća. To je vrijeme kad kraljica Izabela protjeruje židove. Moji preci bili su na dvoru, ali su ipak morali otići, prvo u Venecijansku Republiku, potom u Nizozemsku, pa ponovo u Venecijansku Republiku. Pritom su prešli na kršćanstvo. Ima dosta knjiga o životu obitelji Nassy. Naime, izvorno španjolsko ime bilo je Nassy, Don (Joseph) Nassy, ime koje je nosio moj davni predak. Donassyja ima u Italiji, u Belgiji, Njemačkoj i Južnoj Americi, a u Hrvatskoj sam ostala samo ja.
Pa, vi izgledate kao infantkinja ili princeza s Velázquezovih slika...
- Ma, nisam princeza... Ja sam modna dizajnerica koju je velika profesorica Vera Horvat Pintarić naučila vidjeti ono što gledam. I shvatiti - što je lijepo. Studirala sam povijest umjetnosti i etnologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. To je moj temelj. U dalekoj povijesti jest Španjolska, a po majci Kraljević, Hrvatska i Češka, jer je njena majka izravni potomak Jana Žiške iz Trocnova, slavnoga generala. Bakin tata je Žiška, a njena mama Nakić sa Silbe iz familije splitskog biskupa Filipa Frane Nakića. Po tatinoj majci Hafner, Austrija. Sad gotovo sve znate o meni...
Vaši mama i tata su akademski slikari...
- Da. Tata i mama su puno putovali, slikali, ponajviše po Italiji pa sam u djetinjstvu puno vremena provodila s bakom po tati. A baka je jako volila šivati. Za sebe. Sjajno se odijevala. Naučila me šivati na mašini. Uredno, precizno, pedantno. Bila je savršeno dotjerana gospođa. Uz to, kao djevojčica često sam bila u ateljeu mojih roditelja. Nisam se igrala s lutkama, kao ostale curice, nego sam slikala, rezbarila, crtala, modelirala...
Strast prema tkanini
Zašto ste se usmjerili na modni dizajn, a ne na slikarstvo?
- Oduvijek su me privlačile tkanine. Obožavam tkanine. Volim ih dirati, imati u rukama.
Moda je sveprisutan društveni fenomen. Moda je komunikacijska disciplina, psihološka refleksija čovjeka, ali i psihoterapeutska metoda?
- Sasvim sigurno, sve to što ste rekli. Odjećom možete svjesno stvarati dojam o sebi. Odjećom možete, ako želite, manipulirati drugima i ugađati sebi. Možete se i skrivati u odjeći. Bezbroj je mogućnosti što ih odjeća daje kako biste stvorili sliku o sebi.
Znači, nije točno da odjeća ne čini čovjeka?
- Da. Nije točno. Odjeća pokazuje i čini čovjeka.
Kod nas je sada vrijeme modnih revija. Puno ih je.
- Ne puno nego previše. Kao da smo Amerika, a nismo. Kod nas se svaki čas događaju nekakve revije. Kriterij kvalitete zadovoljavaju samo Fashion.hr i Cro-ŕ-porter, koje su produkcijski na vrhunskoj razini. Hrvatska bi trebala imati samo jednu relevantnu modnu reviju. Ali, to se neće dogoditi... Gomilom revija stvara se krivi dojam da Hrvatska obiluje dizajnerima - što uopće nije točno. Javljaju se samozvani dizajneri i dizajnerice... To su često netalentirane i anonimne osobe koje nemaju veze ni s modom, ni s dizajnom, ni sa zanatom. Primjećuje se ogromna zbrka na našoj ‘modnoj sceni’, koju i mediji prate - bez jasnog kriterija.
Ima li u nas profesionalnih modnih kritičara?
- Očekujem od mlađih povjesničara umjetnosti da se time bave. U Hrvatskoj o modi pišu novinari koji nisu educirani za to. Čast iznimkama, ali malo ih je. Osobni ukus nije kriterij za ocjenu modne kolekcije. Postoje pravila profesije i estetike. Danas su bezobzirnost i drskost postale vrline, i to u svakoj struci, ne samo u modi. Pojavljuje se jeziv kičeraj u uličnom odijevanju. Estetska razina je pala na dno. Tek su male grupice mladih koji idu na izložbe, koji slušaju klasičnu glazbu, koji je sviraju, koji čitaju knjige, koji se dobro obrazuju. To su ‘rijetke biljke’ koje moramo pažljivo zalijevati.
Postoji li ‘hrvatska moda’?
- Ne postoji. Izvan granica ne postojimo kao hrvatska moda, postoje samo rijetki pojedinačni istupi. Ima nekoliko imena naših mlađih dizajnera koji su u inozemstvu profesionalno uspješni. Ali, oni nisu naš proizvod. Oni su se samo rodili u Hrvatskoj ili su porijeklom Hrvati. Niti jedan modni dizajner koji se školovao u Hrvatskoj nije napravio karijeru u inozemstvu. Kod nas se u tom metieru ne dobiva dovoljno dobra edukacija. Sad će me svi razapeti na galge, ali to je istina. Kod nas nema prakse, uči se teorija koja nije povezana s praktičnim radom. Osim hvalevrijednog “Modnog ormara” agilne profesorice Nine Režek Wilson kod nas nema dovoljno praktičnog rada ni prezentiranja studentiskih kreacija na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Predajete li na TTF-u u Zagrebu?
- Ne, nikad me nisu pozvali niti da držim predavanje, niti da održim radionicu. Ipak, moram reći, ima jedan naš mladi modni dizajner koji jako uspijeva u inozemstvu. Zove se Matija Čop, školovao se na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Mentorica mu je Jasminka Končić. Sjajan talent, iz Vinkovaca je... Izvrstan je i Juraj Zigman iz Kostrene kraj Rijeke. Ali, on je po vokaciji više, čini mi se, kostimograf nego modni dizajner. Ima ih još nekoliko koji će nešto napraviti, ako ih ne ponese prebrzo stečena slava.
Izazov dizajnerima
Pojavljuju se novi materijali, nove tkanine...
- Da. Tehnologija u tekstilu je fantastično napredovala. To je izazov za modnog dizajnera jer mu pruža ogromne mogućnosti kreiranja.
Upotrebljavate li vi nove materijale?
- Da. Odem na sajam u Pariz kad se prezentiraju kolekcije materijala za iduću godinu. Tamo biram, dobijem uzorke, radim prve modele i kasnije kupujem materijal.
Naša modna scena prenosi se na ulicu, trgove, šetališta, rive...
- Da, pojavljuju se tamo, ali često djeluju loše i jeftino, čak i kad imaju skupe stvari na sebi. To što nose - govorim o djevojkama - loše je kombinirano. Često nema ukusa ni sklada. Bila sam u Parizu i vidjela ispod Eiffelova tornja skupinu djevojaka, izdaleka. Rekla sam mojoj sestri koja ne živi u Hrvatskoj: ‘Ovo je grupa Hrvatica’. ‘Kako to znaš’, pitala me je. Približile smo im se. Nisam pogriješila..
U modi vlada velika sloboda?
- Zaista je velika sloboda, ali to, uz neukus, ponekad rezultira katastrofom. Evo, sad se nose ‘tajice’. Jeste li primijetili kakve sve žene hodaju u tajicama? Zar se ne vide u ogledalu? To nema veze s modom, to je neki psihosociološki poremećaj. Ali, i to je sloboda.
Primijetio sam to o čemu govorite...
- Jasno da ste primijetili. To zapinje za oko. Uz to, sve se cure jednako oblače. Nemaju potrebu razlikovati se, kreirati svoju osobnost. Priklanjaju se grupi, utapaju se u njoj. To je simptom nesigurnosti...
Koji je temeljni princip mode?
- Sklad. To je ključna riječ u modi. Harmonija. Moda je poput divne glazbe...
Vi volite crno... a boje?
- Volim jedno i drugo. Volim crno, volim crno-bijelo, volim i boje. Danas sam obukla boju. Crvenu. Slaganje boja je jako izazovno. Kad radim reviju, uvijek pazim da mi cijela kolekcija bude - jedna slika.
Krug 'najjačih'
Modni dizajner je umjetnik ili zanatlija?
- Mora biti i umjetnik i zanatlija. Ako ne poznaje zanatski dio - nema dobrog rezultata. Vrhunski svjetski modni dizajneri znaju sami obaviti svaku fazu stvaranja... Bitno je poznavati proces i sve mogućnosti izvedbe. Na papiru možete svašta nacrtati, ali treba znati kako to izvesti.
Bavite se modnim dodacima? Torbicama, nakitom, šeširićima, remenjem...
- Da, za svoje revije sve radim sama, ali inače za to postoji stilist. Dobrih je stilista malo. Oni povezuju sve: odjeću, frizuru, cipele, nakit, naočale, šminku, lak za nokte... To je važan i kreativan posao. Stilist mora puno znati, imati široke vidike i velike sposobnosti. Treba procijeniti osobu, mora biti psiholog, estet i kulturna osoba. U posljednje vrijeme dizajniram kolekcije modnih dodataka: torbice i nakit. Vrlo jednostavne ženske torbice čistih geometrijskih oblika i minimalistički nakit. Za jednu reviju sam, na primjer, osmislila šešire poput malih vrša za lov rakova na Lošinju, koje mi je od pruća ispleo stari majstor zanata. Otkrit ću vam moju tajnu: jako volim ‘majstorirati’, znam se služiti raznim alatima. Posebno volim drvo. To je iskonski materijal. Budem li ikada imala vremena, bavit ću se i stolarijom, dizajnom drva.
Imate li svoje stalne klijente? Kupce, naručitelje, dame pretpostavljam...
- Imam, naravno. To su žene svih životni dobi koje kupuju i nose odjeću koju dizajniram. Uglavnom intelektualke. I moje torbice... koje su vrlo funkcionalne i lijepe.
Tko određuje boje, dužine suknji, visinu štikli - za sljedeće sezone?
- To se unaprijed određuje. Tko? Nije to jedna osoba, nego krug ‘najjačih’. Nije to hir, te promjene imaju smisla. Board moćnih modnih dizajnera daje glavne smjernice za iduću sezonu najjačim grupacijama proizvođača materijala. Ostali slijede te zadane trendove. Nakon opasnih štikli od 17 i više centimetara, na primjer, danas se nose balerinke. Žene su odahnule... Za svaku se sezonu unaprijed odredi pet šest trendova. To se vrlo promišljeno i profesionalno radi. Modna industrija svijeta je ogromna, u nju je uložen nepojmljivo velik novac pa ne smije biti ni hirova, ni pogrešaka, a ni rizika. Trendovi se određuju i kolekcije prave čak godinu i pol prije sezone. Prodaju se i knjige u kojima su novi trendovi, nove boje i skice odjeće... Knjige koštaju po tisuću eura... Kupuju ih oni koji slijede trendove, a veliki dizajneri uvijek su ispred.
Imate ‘špijuna’ u tom boardu? Znate li što će se nositi na jesen-zimu 2016.?
- Nemam špiju. Ne znam. Radim intuitivno, svoja sam, a to je najvažnije i najljepše u mom pozivu.
Radite li i odjeću za muškarce?
- Ooo, da, radim. Tu i tamo, za prijatelje. Najčešće to žele arhitekti. Kad-tad ću napraviti mušku kolekciju...
Ima li neka naša televizija stalnu emisiju o modi?
- Javna televizija nema. Ima neka manja. No, ono što ima bolje da nema...
Idite ravnatelju HTV-a Radmanu i predložite. To je pitanje prosvjećivanja javnosti.
- Nisam sigurna da to Televiziju uopće zanima. A, zapravo, to bi bilo jako gledano...
Tko su najbolje odjevene žene u Hrvatskoj?
- Najbolje odjevene žene u Hrvatskoj nisu poznate osobe. Nisu javne ličnosti.
Što je, ustvari, visoka moda?
- Vrhunski autorski dizajn, savršen materijal šivan rukom i unikatni proizvod. Uz to treba biti u ‘Chambre syndicale de la haute couture’, kako se zove udruga dizajnera visoke mode u Parizu. Takvih je majstora samo 30-ak u svijetu.
Kopiranje majstora
Kako će izgledati svijet mode u budućnosti? Imate li neku predodžbu?
- Prosječni dizajneri modu recikliraju ili kopiraju vrhunske majstore. Vrhunski dizajneri su ‘konji koji vuku kola’ naprijed. Dakle, pojavit će se nove tehnologije koje će talentirani umovi znati iskoristiti. Nove materijale neće više trebati šivati, nego će ih se spajati toplinskim ili nekim drugim inovativnim tretmanom. Preživjet će kreativna i skupa odjeća visoke mode kao posebna kategorija, jer kreativnost je nemoguće spriječiti. Masovna, svakodnevna odjeća postat će vrlo jednostavna, praktična i jeftina.
Znači, hodat će se svakodnevno u biorazgradivim kutama?
- Haaa-haaaa-haaaaa... Neće valjda.