Bio je jako lijep čovjek. Te oči, predivne, to je ta karizma koju je imao Tito , To su takvi ljudi, privuku te i daš im svoje povjerenje - rekla je Vanda Novosel jedna od protagonistica dokumentarne serije o Titu koju je sinoć počela emitirati Hrvatska televizija pod nazivom “Posljednji svjedoci testamenta”.
Seriju je snimio i režirao Lordan Zafranović prema ideji Nine Pavića, uz sudjelovanje mnogih stručnjaka među kojima je i povjesničar Ivo Goldstein a kroz intervjue sa preko 65 osoba koji su kao prijatelji i partijski kolege, ali i oponenti bili u kontaktu s Josipom Brozom rekonstruira se period od 60 godina Titova života, vremena i okolnosti u kojima je djelovao.
No, ako se može procjenjivati temeljem jedne od trinaest epizoda, serija se neće baviti optužbama koje su se protiv Tita pojavile nakon njegove smrti, neće ni pokušati prikazati zašto ga neki smatraju diktatorom.
Ušminkani hoštapler
- Bio je pošten, moralno čist čovjek i sve što je radio, nije radio za sebe i svoju slavu - rekla je Zdenka Kidrič, supruga Borisa Kidriča.
Prva epizoda se bavi periodom između dva svjetska rata, Titovim partijskim radom u emigraciji i povratkom u Hrvatsku gdje kao sekretar partijske organizacije uspostavlja kontakte i organizira komunističku partiju. Tito je kraj prvog svjetskog rata dočekao nakon zarobljeništva na strani boljševika, imao je partijsko iskustvo Kominterne, gdje je i sam bio provjeravan i ispitivan, dočekan sa sumnjom, ali je uspio postati sekretar Komunističke partije i kao takav nastaviti ilegalni rad i borbu protiv režima Kraljevine Jugoslavije.
Između dva rata Tito je bio u Europi, u Parizu. Ondje je tada, 1937. bila velika izložba i Herta Haas je bila ondje, opisuje Vanda Novosel mjesto gdje su se upoznali i zaljubili veliki revolucionar i mlada studentica. Revolucionar je djelovao kao ušminkani hohštapler, zavodljivi kicoš, barem djevojci koju je kasnije oženio, kazavši joj sudbononosnu rečenicu muškarca spremnog na sve: Gdje ja budem išao, ti budeš išla. To zapamti!, rekao joj je Tito. - On na mene nije ostavio naročiti dojam, kao iz romana je opisala Herta Haas.
- Odmah mi je bilo jasno da je jedan od onih koji troši partijske pare, sjetila se prve impresije nekadašnja studentica Herta Haas dodajući kako joj je djelovao suviše elegantnim. Tito je Hertu pozvao na koncert i na šetnju i piće u jednu od pariških kavana.
Pušio je Moravu
Ostali su dva sata, do posljednjeg metroa. Ona je njemu pričala o Zagrebu, a on njoj o Sovjetskom Savezu, naravno, sama je kazala, o lijepim stranama.
- Možda sam u krivu, možda sam ga pogrešno procijenila, kazala je Herta Haas o svojim razmišljanjima tijekom te večeri. - Ima jedno najobičnije konfekcijsko odijelo, obične cipele, ništa hohštaplersko nije na njemu, šešir je najobičniji, promatrala ga je i ocjenjivala. Zaključila je da je “po prirodi elegantan, izazivački zgodan”.
- Smetalo me što puši “Moravu”, najskuplje cigarete i razmišljala sam kako mi skupljamo “crvenu pomoć” a on puši najskuplje cigarete - kazala je sjećajući se svog zaljubljivanja u muškarca kojemu poslije nikada nije oprostila nevjeru i raspad njihova braka. No, tada je zaključila da zbog svog položaja i uloge nije smio pušiti jeftinije cigarete, mora se ponašati kao čovjek sa stilom.
Fatalna rečenica
Tada, u Parizu, ga je odbila, ali to je bila samo rečenica. Pokazalo se da nisu mogli izbjeći voljeti jedno drugo. Tito je znao da je ona ta koju želi. To joj je, kao iskusan zavodnik, rekao kada je odlazila. - Dobro je što ideš. Osjećam da bih se mogao strašno zaljubiti u tebe, a to ne bi bilo dobro za revolucionara, za njega je rad - kazao joj je pri rastanku.