ZAGREB - Rusija je, sada je posve očito, postala zemljom koja je, uz Izrael, Pakistan, Afganistan i Irak, upala u “crnu rupu” svakodnevnog terorizma islamskih radikala.
Globalni problem
Bezočni napadi na moskovski metro, za kojim je slijedio napad na policajce u Dagestanu, a danas je opet eksplodirala auto-bomba - i to sve u samo tri dana - pokazuju da je borbeni sjevernokavkaski vahabitizam žilaviji nego što su to mnogi u Rusiji, pa i šire mislili.
Rusija živi s morom terorizma koji pokazuje da su islamski radikali postali globalnom boljkom početka 21. stoljeća. Sjeverni Kavkaz, gdje se mistična granica Europe gubi u vrletima tog opasnog gorja, predio je gdje se na relativno malom prostoru miješaju mnogobrojne etničke i vjerske skupine, suprotstavljeni politički i ekonomski interesi.
- Iako se pokazalo da iza napada stoje Čečeni, sve se više može govoriti o ‘sjevernokavkaskom’ islamskom terorizmu - kaže Bogoljub Lacmanović, dugogodišnji dopisnik iz Moskve. Iako je Čečenija “sređena”, kaže Lacmanović, svoje su “ideje” uspjeli proširiti gotovo među svim tamošnjim islamskim narodima, a nastoje se prošitiri i dalje na područje cijelog Kavkaza. Svoj “emirat” žele do iranske i turske granice, a surađuju s radikalima iz Srednje Azije. Tako da to, kaže Lacmanović, nije više samo ruski problem. Osim toga tamošnji islamisti povezani su sa radikalnim ismalistima iz arapskih zemalja.
Geostrateške točke
Sjevernokavkaski federalni okrug, koji obuhvaća teritorij od Crnog mora do Kaspijskog jezera, bogat je gotovo neiscrpnim zalihama nafte i plina (dio naseljen muslimanima), važna je žitnica (dio naseljen Rusima) te geostrateški ključna točka gdje su se vjekovima presijecali interesi mnogih sila (Otomanske, Britanske i Ruske imperije), ali prije svega Rusije ( bez obzira na političko-ideološki sustav) i njezina željenog prodora na jug Azije.
To je mjesto gdje se miješaju zadnji ostaci europske kulture i tradicije, a započinje islamski kulturno-politički krug. Sjeverni Kavkaz obuhvaća većinski ruski (kozački) Stavropoljski kraj, zatim muslimanske republike Karačajevo-Čerkeziju, Kabardino - Balkariju, kršćansku enklavu Sjevernu Osetiju te muslimanske Ingušetiju, Čečeniju i Dagestan na obalama Kaspije.
Spaljena zemlja
Prostire se na 170.700 četvornih kilometara s oko 9 milijuna stanovnika. Ruska strategija (Putinova spaljena zemlja) drastične borbe s islamskim radikalizmom izgleda da ipak nije dala učinkovite rezultate. I predsjednik Medvedev, koji je danas posjetio regiju, najavljuje bespoštednu borbu te obećava da će svi biti “otkriveni i kažnjeni”, ali i da će ih se “tući žestoko, ali i preventivno”.
Gorštački kodeks
Čečeni su početkom 90-ih proglasili neovisnost i uveli šerijatske zakone te počeli izvoziti svoju “islamsku revoluciju” u susjedne muslimanske krajeve. Čečenski fanatizam je mješavina gorštačkog klanovskog tradicionalizma s elementima radikalnog islama. Neki analitičari kažu da je taj tradicionalizam i “nepisani kodeka ponašanja i časti” čak važniji od islamske tradicije. Ruska vojska je s njima vodila dva rata, a na pobjedi u “dugom ratu” Vladimir Putin je ostvario popularnost.
Zato je pogotovo bolno što su odgovornost za napade u Moskvi preuzeli Čečeni, njihov sadašnji vođa Doku Umarov. U Kremlju se tvrdilo da su čečenski islamisti poraženi i stiješnjeni u neprohodne kavkaske klance. Čečenija je, doduše, danas pacifizirana strogom kontrolom ruskih snaga i pod čvrstom rukom diskutabilnog proruskog čelnika Ramzana Kadirova, nekad pobunjenika.
Osniva se emirat
UMoskvi su spremni su reći kako su nekim potezima ruske vlasti pomogle reanimaciji čečenskog terorizma. Kao dodatni stimulans u suludoj borbi za “sjevernokavkaski emirat”, smatraju, poslužilo je rusko priznanje odmetnutih gruzijskih pokrajina Južne Osetije i Abhazije.