Talentirana doktorica znanosti Tamara Stipčević dobila je nedavno Nagradu izvrsnosti. Najbolja je mlada znanstvenica Hrvatske. Biokemičarka je. Cilj istraživanja doktorice Stipčević je otkriti sve tajnovite molekularne veze stresa s nastankom autoimunih bolesti kako bi napravila sofisticirane nove lijekove, poboljšala ljudske živote, ublažila ili otklonila oboljenja. Tamara Stipčević i njezin suprug, također znanstvenik, kvantni fizičar Mario Stipčević, roditelji su troje djece. Porijeklom je iz prelijepog Tisna na Murteru, diplomirala je u Sjedinjenim Američkim Državama, magistrirala u Belgiji i doktorirala u Zagrebu. Radi na Institutu “Ruđer Bošković” kao znanstvena suradnica... Nema još stalno radno mjesto... Ima vrijednu nagradu... koju je zaslužila izvanrednim projektom koji je predložila: “Novi pristup proučavanju funkcije matičnih živčanih stanica i novi farmaceutski dizajn za bolje razumijevanje autoimunih i stresom izazvanih neuropsihijatrijskih poremećaja”.
Mediji mogu biti korisni jednoj znanstvenici?
- Možda, ali istraživački rad događa se u laboratoriju ili u mojoj maloj sobi u “Ruđeru”, daleko od očiju, daleko od ljudi... Ja “komuniciram s molekulama”. Uostalom, moram vam reći, ovo mi je prvi intervju u životu. Strah me je, malo.
Posebna stanica
Čestitam vam na službeno potvrđenoj izvrsnosti. Nagradu za izvrsnost dobiva samo jedna osoba?
- Da, dodijeljena je samo jednoj osobi, u Hrvatskoj.
Vama.
- Da. To mi je velika čast i priznanje. Jako mi je drago da sam dobila baš tu nagradu. Prijavila sam jedan svoj projekt. Nagradu dodjeljuje Hrvatska zaklada za znanost, a sponzorira je američka farmaceutska tvrtka AbbVie. Vrednuju se kandidati prema kriterijima izvrsnosti koje je propisalo Ministarstvo znanosti, a projekt prema inovativnosti i primjeni u gospodarstvu. To je prvi put. Naime, prije nije postojala takva nagrada.
Kriteriji su...
- ...jako rigorozni. Ima ih dvanaest.
Na primjer?
- Vrhunska edukacija u zemlji i inozemstvu, rezultati rada, objavljeni stručni radovi, citirani radovi, pozvanost na predavanja, priznate inovacije, uvođenje novih pravaca u znanosti...
Ima li dobna granica za kandidate?
- To ne piše, ali radi se o poslijedoktorandima znanstvenim novacima, dakle mlađim ljudima koji su doktorirali.
Nagrada je novčana. To će vam omogućiti nastavak rada?
- Omogućit će mi da se samostalno bavim tematikom koja me zanima. Nije veliki novac, ali je dovoljan da se postavi tema istraživanja. A meni baš to puno znači. Sada ću prvi put samostalno raditi svoje istraživanje. Ranije sam bila “jedna od” u timovima...
Koja je to tematika?
- Istraživanje matičnih stanica. Iz matičnih živčanih stanica nastaju stanice živčanog sustava i odgovorne su za neurogenezu. To sam specijalizirala u SAD-u, na Sveučilištu Santa Barbara u Kaliforniji. Dakle, farmakologija i neuropsihijatarske bolesti. To je područje kojim se bavim.
Što je matična stanica? Kakva je?
- Matična stanica je - posebna stanica. Ona ima svojstvo i mogućnost samoobnove. Može stvoriti neograničen broj kopija same sebe. Uz to, u određenim uvjetima ta se stanica može “specijalizirati” za obavljanje određene funkcije. Te stanice miruju u našem tijelu sve dok ih ne aktiviraju neki procesi: bolest ili ranjavanje.
Ljudski organizam je, uz neke nedostatke koji uzrokuju bolest ili preranu smrt ipak, gotovo savršen?
- Moglo bi se tako reći. Ljudski organizam je i dalje - savršen misterij.
Na koji način vi “komunicirate” s matičnim stanicama?
- Danas postoji tehnologija koja je vrlo, vrlo uznapredovala. Sada imamo konfokalnu mikroskopiju pomoću koje se ciljano osvjetljava samo točka koju istražujemo, a ne čitavo vidno polje. Zatim, možemo obilježavati stanice, u mojim istraživanjima to su živčane stanice, pa možemo pratiti njihovo ponašanje. Ja ih izoliram iz tkiva. One su žive i funkcioniraju. Mogu označiti i antitijelima i promatrati što se događa kad su izvan tijela čovjeka ili miša, primjerice. Moj projekt koji mi je i donio Nagradu izvrsnosti uključuje upravo to: izolaciju matičnih živčanih stanica iz mišjeg mozga. Te stanice će rasti in vitro, u obliku sfera u posudama, izvan tijela miša. To će biti prvi put, jer takva metoda do sada još nije bila postavljena.
U “Ruđeru” vi radite uZavodu za molekularnu medicinu, a vaš radni prostor se zove Laboratorij za molekularnu neuropsihijatriju?
- Točno.
Kakva je veza neuropsihijatrije i psihoneuroendokrinologije s biokemijom? Kraće: psihijatrija i kemija?
- Radi se o proučavanju bolesti ljudskog mozga. Uslijed tih bolesti dolazi na stanicama do biokemijskih promjena. Stanice izlučuju određene molekule, kemikalije. Nastojimo pronaći određene biomarkere u uzorcima krvi pacijenta koji će nam pokazati ima li pacijent poremećaje. Zatim promatramo mijenja li se proces uspješno kao posljedica određene terapije koju primjenjujemo u laboratoriju. Zato su tu bitni biokemičari i molekularni biolozi. Mi pronalazimo nove puteve, za koje liječnik, ma kako dobar bio, zapravo i - ne zna. Liječnik, izvrstan dijagnostičar i neuropsihijatar, nema te sve alate i mogućnosti istraživanja koje mi, biokemičari, imamo. Razumijete?
Razumijem.
- Zato se ta istraživanja uvijek obavljaju u suradnji liječnika kliničara i znanstvenika.
Vi ste baš željeli biti biokemičarka i baviti se medicinskim istraživanjima?
- Opredijelila sam se za to tijekom studija na fakultetu u Kaliforniji. Privukla su me baš medicinska istraživanja. Dakle, nove spoznaje o različitim bolestima i pronalaženje potencijalnih novih lijekova za te bolesti.
Vaš cilj je produljiti ljudski život i učiniti ga kvalitetnijim?
- Da. Pomoću novih terapija i novih lijekova. Stoga moram poznavati etiologiju bolesti, odnosno porijeklo, nastanak i mehanizam bolesti. Tek nakon toga mogu stvarati “dizajn” novog lijeka. Moja Nagrada izvrsnosti omogućit će bolje razumijevanje povezanosti između autoimunih bolesti s neuropsihijatrijskim poremećajima, a zajednička podloga im je - stres.
(...)