Bajkovita večer na Poljudu, po scenariju koji kao da je napisao Hans Christian Andersen. Pozitiva i kvaliteta pobijedile su destrukciju, Vatreni su stali pred vrata još jednog plasmana na Euro, već u nedjelju mogli bismo otvarati pjenušac u Cardiffu. Hrvatska je bila sjajan domaćin u Splitu i već je sad jasno da to ne smije i vjerojatno neće ostati iznimka. Kockasti su se vratili pred publiku u Dalmaciji u susretu za bodove nakon 88 mjeseci, svi su mogli vidjeti - tu im je i mjesto. Pričat će se o 10. listopadu 2019. godine…
To je trijumf kvalitete jer ekipa Zlatka Dalića nadmoćna je Rossijevoj za barem dvije klase, majstorstva Luke Modrića koji je ponovno bio kolosalan i odigrao najbolju utakmicu u tekućoj sezoni, ali i Brune Petkovića, španera čiji su pogoci nešto sasvim posebno. Koliko je god dobar u dresu Dinama, u reprezentaciji je još bolji, što su suigrači igrački jači i njegov arsenal poteza više i lakše dođe do izražaja. Definitivno i on je zaslužio skandiranje tribina kakvo su dobili Modrić, Perišić, Rebić i Rakitić.
Korektni smo prema Mađarima i reći ćemo “hvala”, jer “asistirali” su Vatrenima za prva dva pogotka, i to je odraz razlike u nogometnoj vrijednosti, ali pomoglo je da sve ide glatko. Hrvatska zapravo nije igrala kako može, unatoč visokoj pobjedi. Dominira dojam da ostaju goleme rezerve i to veseli više nego išta. Iako Mađari mogu pjevati što nisu prošli osjetno gore...
Nisu se sakrili u bunker, izišli su na čistinu dovoljno puta da izbornikova odluka o postavljanju Ante Rebića dobije palac gore. Borio se kao lav i lomio ih. Kod Rakitića se vidi da nema kontinuitet igara, koliko je god njegova kvaliteta neupitna. Svaka utakmica mu samo pomaže...
Hrvatska u ovoj skupini doista ponekad izgleda kao King Kong jer i ne treba staviti na scenu sav svoj repertoar, kad su pristup i angažman pravi.