Teško je reći na kojem su temelju Slovaci isijavali onako velik optimizam uoči dvoboja s Hrvatskom. Ono što je lako prepoznati to je da su takvim gardom dodatno motivirali Vatrene. Oni nisu bili u optimalnoj situaciji već duže, ali su ipak i dalje vrlo moćna reprezentacija. Za Slovačku su, potvrdilo se sinoć, sasvim druga klasa.
Kada Hrvatska igra s ovakvim pristupom, željna akcije i reakcije u ama baš svakoj situaciji, i onda kada promaši niz zicera, ali i onda kada vodi s 3:0 ili 4:0, onda je svakom suparniku FIFA-ine ljestvice to veliki problem. Reprezentacije razine Slovačke to, jednostavno, ne mogu pratiti. Da je takav pristup bio i u Mađarskoj, dogodilo bi se slično.
Zlatko Dalić sve je napravio kao po priručniku. Dobro je pročitao da Slovaci počinju “i završavaju” svoju priču udarnih vrlina u središnjici. Dakle, po liniji Škriniar, pa ispred Lobotka, Kucka do Hamšika, to je crta njihove kvalitete. Dalić je redateljsku ulogu dao u ruke tandemu Modrić - Brozović, a ispred njih je postavio Vlašića. Trio koji se izvrsno kretao u oba smjera, stalno držeći trokut kako u konstrukciji igre tako i u blokadi suparničke igre. Dok su Modrić i Brozović etablirana vrijednost, Vlašić je potvrdio da je drugačiji igrač u redu ofenzivnih veznih. Može izdržati duel, leđima okrenut, remplanje, može odigrati, zaustaviti te, naposljetku, može i pobjeći i zabiti. Da bi dobio punu liniju do napada, zavladao sredinom terena i onda preko bokova lomio blok Slovaka, Dalić je mudro izabrao Petkovića. Sada je valjda i vječnim kontrašima jasno da je i to drugačiji profil centarfora u odnosu na one druge. Petković je vrhunski znalac, izrazito je fizički jak i taktički je discipliniran. Zato je bio boa u napadu, odličan u obrambenom skoku na prekide suparnika, ali i prodoran driblingom.
Svi individualni doprinosi, međutim, ispali su izvanredni prvenstveno jer su bili uklopljeni u momčadsku igru i pristup. Ne možemo za jednog člana momčadi kazati da nije bio dobar. Homogenost Hrvatske, kompaktnost između linija, maksimalna koncentracija i agresivnost, sve je to, uz taktičku priču, djelovalo kao nogomet iz udžbenika. I za sinoćnju utakmicu, koja je donijela velika tri boda, možemo kazati da je za Slovake bila velika škola uz lekciju kako se igra vrhunski nogomet. Oni su večeras ispali tako nemoćni prvenstveno zato što je Hrvatska bila izrazito dobra. Jednostavno, nisu imali sreće da se baš njima u Trnavi dogodila najbolja vatrena priča od Rusije naovamo.
Iz ove predstave velike pouke mogu izvući i svi reprezentativci Hrvatske. Kad se igra ovako fokusirano, kad pršti energija, volja i kolektivni duh, onda je to reprezentacija iz opusa Srebrnih. I obrnuto. Kada nisu potpuno unutra, kada ne dišu zajednički i nisu koncentrirani, tada gube i od selekcija koje su im, objektivno, za klasu inferiorne. Primjerice Mađarska. Jučer smo spoznali da je samo pristup bio problem te da tehnički gledano ova Hrvatska ne može i ne smije imati problema u osiguranju vize za Euro.
KLJUČNI FAKTORI ZA POBJEDU U TRNAVI
1. PRISTUP I KONCENTRACIJA
Kada Hrvatska uđe u utakmicu 100% koncentrirana i maksimalno borbena, tada suparnici mogu stradati kao Slovačka večeras. Na naglašeni optimizam domaćih Vatreni su odgovorili gladnim pristupom, od prve do posljednje minute igrali su kao da im je ovo najvažnija utakmica karijere. Takav pristup nagradio ih je sjajnom pobjedom.
2. TAKTIČKA I TEHNIČKA DOMINANTNOST
Taktički pristup i izbor igrača pokazali su da je izbornik dobro pročitao suparnika. Tražio je visoki presing i tako onemoćao igru domaćina. Istodobno je izvrsno procijenio da će Modrić i Brozović u Vlašiću imati prvu poveznicu, a u Petkoviću drugu, da bi zavladao sredinom i potpuno pokosio domaćine gdje su najjači.
3. VLAŠIĆ - PETKOVIĆ
Kako smo očekivali u najavi, Vlašić je donio moć na trećoj četvrtini igrališta, motreći suparničkog srednjeg veznog, ali i ubacivanjem između linija. Tako je i postigao prvijenac. Petković je odigrao taktički izvanredno, a tehnički je samo potvrdio da je centarfor-igrač, snažan ali i tehnički moćan.